Noć nije htjela stati i pustiti zoru da svane. Drugu Milanu Čakiću je nervoza samo rasla dok je napamet učio rečenice iz govora kojeg je pripremao danima. Ometali su ga prvi pijetlovi, mukanje krava, blejanje ovaca i čobanski povici „beej-bej, đes ti pošla Mrko“, mučilo ga je hoće li napraviti stanku prije nego što kaže ‘najveći sin naših naroda i narodnosti drug Tito’ ili će to izgovoriti kao ‘juriš drugovi’. Čuvao je noć od budnih i krajičkom svijesti se molio, skrivajući to sam od sebe da što ne uprska.
Ranim jutrom brojni autobusi, kamioni i obična seoska kola načičkana ljudima, koji su u rukama čvrsto stezali nacionalne i državne barjake, jurili su putevima Bukovice i Ravnih kotara prema selu Ostrvici, gdje će se održati značajna proslava – napisat će drug novinar u lokalnom listu.
Miting, slavlje je bio organizirano u povodu otvaranja radova na izgradnji pruge Knin-Zadar. ‘Ispaljene su prve mine, zrak treperi od snažnih detonacija, a i srca hrabrih sinova Bukovice i Ravnih kotara. Milan Čakić, predsjednik Narodnog odbora općine Đevrske pozdravlja narod i goste – člana Izvršnog vijeća NR Hrvatske N. Sekulića, general-majora Antu Baninu, direktora Državnih željeznica Direkcije Zagreb druga Josipa Kozjaka, ing. Masarotija direktora poduzeća Vladimir Gortan, Marijana Žuvića, predsjednika NO kotara Zadar.
Ta nedjelja 5.srpnja 1953., kad su i cvrčci sebi dali oduška, bila je veličanstvena, kao što je veličanstven bio i siromašni okupljeni narod. Slijedit će godine rada, miniranja, bušenja tunela, izgradnje mostova, ali ne s Volvo/Komatsu/Hitachi bagerima i pustom mehanizacijom. Tek koji FAP, dinamit, kompresor za bušenje tvrdog bukovačkog kamena i puno ljudi s krampovima, lopatama i karijolama, dakako – bez zaštitnih kaciga i reflektirajućih prsluka.
Pruga duga 94 kilometra bit će završena tek 1967. g.
Kad bismo danas išli izražavati vrijednost tih radova, nabrojali bismo najmanje 2 milijarde eura. I vjerojatno bismo umanjili za kojih sto-dvjesto milijuna eura. Kompletna infrastruktura, desetci pratećih objekata, skladišta, ranžirnih rampi, kolodvora, željezničkih stanica, skretnica, pomoćnih kolosijeka i nigdje naljepnice ‘Ovo je financirano sredstvima EU’ kakve se danas nalaze i na usputnim stajalištima za bicikle s tek jednom zračnom pumpom privezane čeličnom sajlom da tko ne ukrade.
Fascinacija novcem prosječnog potrošača, po potrebi domoljuba, pljeskača s balkona zbog zatvaranja svih u kuće, vaksera i antivaksera, u ovisnosti o stanju na tržištu za snishodljivce, bi vjerojatno u njihovom umu proizvela slike jahti, mercedesa, kokaina, kladionica i pratećih sadržaja u životu prosječnog konzumenta.
No valute tog doba nisu bili dinari, dolari, ni euri. Valuta se stvarala iz rada, entuzijazma, svijesti o općem dobru, osjećaja dužnosti građenja svijeta boljim za one koji ostaju. A Bukovica, šibana burama, s niskim raslinjem, tek s ponekim većim hrastom izraslim u zavjetrini, bijaše okovana u vremenu.
Vuci i hajduci, čobani i blago, dalekost od svega, a opet na putu svima. Te 1953. s detonacijama prvih mina je zajedno detonirala i nada – oživjet će Bukovica, a narod će se školovati, u novi svijet zakoračiti pun znanja, snage i hrabrosti im nije nedostajalo ni prije.
Drug Sekulić je u svom govoru pozvao graditelje da savjesno rade na izgradnji pruge koja će u punom smislu manifestirati bratstvo i jedinstvo ovog kraja.
Izdržat će bratstvo i jedinstvo još koje desetljeće, taman da preporodi Zadar, Benkovac, Kistanje, u kojima će stasati brojni pogoni, tvornice, oživjeti zadarska luka, egzistirat će i dio poluvinilskog lanca vrijednog milijarde dolara, a onda će se raspasti. S prvim detonacijama granata 1991. u raspadu Jugoslavije, odnosno uspostavi hrvatske države.
U ratu će stradati i pruga, bit će urušeni i tuneli i kolodvori. Valjalo je to i obnoviti. Prugu da, ali bratstvo i jedinstvo nije imao tko obnoviti. Kasnije ćemo nailaziti na tekstove s rečenicama poput ovih: HŽ Infrastruktura danas je započela s projektom obnove pruge na relaciji od Knina do Zadra u dužini od 94 km, odnosno na dionici ‘Kistanje – Benkovac’. Vrijednost radova na obnovi ove dionice pruge iznosi oko 100 milijuna kuna.
Je li se što i kako obnovilo, tko zna, valjda jest. Ali od 2014. na dalje se ni jedan putnik nije dovezao iz Knina u Zadar, ukinut putnički promet, ostao samo teretni, ali je i on ukinut. Pruga zarasla. Zadarski željeznički kolodvor pretvoren u trgovački centar.
Na stranicama Luke Zadar (ima tu priča o vlasnicima i depozitarima, kinezima i slovencima, krimi zapleta koliko hoćeš) još stoji rečenica:
Luka Zadar povezana je s unutrašnjošću Hrvatske s dvije željezničke pruge, ličkom i unskom, te od Zagreba sa svim susjednim europskim državama.
Ni ličke, ni unske, ni kunske. Ima tek kilometara tračnica, koje čekaju hrabre lopove, ima još poneki objekt uz prugu kojeg valja devastirati.