Kada smo uoči Dana žena objavili tekst o Hranislavi (Hranici odmila) Portada, autorici stihova svima nama poznate pjesme „Soline, Soline moje divne…“, ni slutili nismo da će ovaj tekst izazvati brojne reakcije pa čak i prosvjedne note. Test je uredan, korektan prema uspomeni na pokojnicu, ali neviđene do sad reakcije izazvao je spomen na Florijana Prvulova, autora koji je spomenutu pjesmu uglazbio.
Šime Vulelija sjeća se, citiramo, da je ovu krasnu skladbu Florijana Prvulova, na tekst gospođe Hranice, izvodila Gradska limena glazba kada bi održavala koncert na rivi ispred zgrade tadašnje Općine Biograd. I sjeća se tih izvedbi, što je bilo lijepo i veselo, osobito skladbe „Soline“ koja je u ritmu valcera.
Ivanu Coliću također je poznat autor svima nama znane melodije, te je komentirao: „Florijan Prvulov rođen u Bugarskoj, autor melodije na njene stihove je bio kapelnik Biogradske limene glazbe kroz ’50.-e i ’60.-e. Osim ovog skladao je i neke koračnice pa i posmrtne marševe koje je sve do ’90.-ih izvodila naša limena glazba. Njegov grob je zemljani, prvi lijevo od vrata u pravoslavnom dijelu starog groblja, zarastao u travu i sikavice na kojem nikada nema cvijeća…“
Jakša Ćuk, „biogradsko dite“ danas čovjek u poznim godinama, čiji je otac Blaž bio jednim od osnivača hotelskog poduzeća „Ilirija“ i na čiju je inicijativu izgrađen restoran „Marina“ u Solinama ’50.-ih godina prošlog stoljeća, čak je poslao protestni mail Gradu Biogradu na Moru i dobio odgovor koji ga je, čini se, zadovoljio. U odgovoru koji potpisuje Gradska uprava Grada Biograda na Moru stoji sljedeće:
„Zahvaljujemo na Vašem javljanju vezano za posljednje počivalište gospodina Florijana Prvulova. Moramo reći da nismo bili upoznati sa situacijom te ćemo poduzeti sve potrebne radnje. Gospodin Florijan je zadužio Grad Biograd na Moru i na nama je da njegovo djelo, lik i opus ne budu zaboravljeni.“
Morali smo vam sve to ispričati prije nego li vam predstavimo lik i djelo Florijana Prvulova, a prije toga obilazili smo njegov grob. Njegov grob nalazi se na pravoslavnom dijelu „staroga“ groblja i nije toliko zapuštan kako smo mislili. Trava je uredne visine, vidi se da se redovno održava i da je nedavno pokošena, a na njegovoj grobnici stoji tek jedan skromni cvijet. „OVDJE POČIVA U MIRU VJEČNOM FLORIJAN PRVULOV 1901. – 1964.“ natpis je na latiničnom pismu koji, uz znak križa, uklesan stoji na sivim granitnim spomen-pločama a ima ih čak dvije. Prva malo veća postavljena je na samoj betonskoj podlozi jednostavne pravokutne forme, a druga malo manja se nalazi ispred odnosno tik do grobnice, ukoso položena u travi. Njegov grob nije prvi lijevo od ulaznih vrata nego malo naprijed od ulaza s lijeve strane, lijevo ali peti, zaklonjen iza jedne povišene grobnice. Time nismo htjeli demantirati gospodina Colića, već utvrditi činjenično stanje prije nego li vidimo što će Gradska uprava Grada Biograda na Moru konkretno poduzeti. Naprotiv, zahvalni smo čitateljima na svakom komentaru kojima svima nama pomažu da osvijestimo važnost očuvanja povjerene nam baštine. Osobito cijenimo društveni aktivizam koji poduzimaju naši čitatelji, u ovom slučaju protestno pismo gospodina Ćuka koji je uložio napor uputiti ga biogradskoj gradskoj upravi. I ovo što mi radimo je neka vrsta društvenog aktivizma i živimo u nadi da ćemo u simbiozi s našim čitateljima u dogledno vrijeme činiti lijepe stvari za naš voljeni grad. Vratimo se mi temi.
Nije Florijan Prvulov toliko zaboravljen koliko se na prvu mislilo. Njegovo ime i prezime, lik i djelo, ostalo je trajno zapisano u knjizi „Stogodišnjica Gradske glazbe Biograd na Moru“ autorice Gorke Božulić, gdje smo našli sljedeće podatke.
Florijan Prvulov rođen je 1901. godine u Vidinu u Bugarskoj. Bio je vrstan glazbenik i skladatelj. Njegova djela izvode se još od 1950. godine. Skladatelj Prvulov od 1951. dao je punomoć Zavodu za zaštitu autorskih prava u zemlji i inozemstvu. Te iste godine naveo je 24 djela koja je sam skladao.
U siječnju 1954. godine došao je u Biograd i preuzeo dirigentsku palicu u Gradskoj glazbi. U Biogradu je skladao pjesmu „Soline, Soline…“ za koju je stihove napisala Hranislava, Hranica, Portada.
Florijan Prvulov bio je vrstan glazbenik i skladatelj, ali je zbog boemskog načina života u nekoliko navrata samoinicijativno napuštao Biograd i ponovno se vraćao natrag. Preminuo je 1964. godine u Biogradu gdje je i sahranjen.
Florijan Prvulov spominje se u šaljivim pričama i zgodama iz redova biogradske Glazbe koje smo pronašli u bilježnici Tomislava Brace Kazije objavljenoj u spomenutoj knjizi izdanoj povodom 100 godina biogradske Glazbe, ali i u Kazijinoj knjizi „Biograd u šali i anegdoti“.
„Čarobni štapić“
Nakon što je Davor Zorić pijano, oću reći tiho i brez ritma, osvira svoju dionicu na jednoj provi, kapelnik Florijan (Prvulov) ga je ukorija, a Davor:
- Meštre, to je zbog radi toga jerbo danas dirigirate brez štapića.
- Tebi danas ne bi pomoga ni čarobni štapić – odgovorija je kapelnik i doda: – je, imaš pravo, oštija – ma, oni od metle ne bi pomoga jerbo imate kožu ka od magarca.
- A ja mislin jerbo su mu suva usta – nadoda je dobošar Peližota (Ive Pelicarić).
„Krivi ton“
Jednon je basist (nije Slavo Papin) pustija krivi ton, oću reći – prdnija, ma, u krivo vrime i na krivon mistu – na svečanoj akademiji za Prvi maja. Kapelnik Florijan, poza tog koncerta, priša mu je:
- Ajde, da vidin, di piše oti ton koji smo čuli?
- Nema ga, ne piše, ne more se viti, samo čuti, nesta je u ariju, ovako (naduja se i prdnija), eto čuli ste…
- Ajde lipo svragon, cipaš i gori i doli. Moga si barenko mekniti sordinu u, znaš već di…
„Vinska mušica“
Svirala je glazba isprid Općine, na koncertu za Dan Republike. Svirali su „Splet partizanskih pjesama“; a onda je na jednon mistu Tome Petak osvira krivu notu. Kapelnik Florijan pogleda ga je mrko ispo’ oni gusti obrva (a Ive Gobinac slatko se nasmija). Kad je završija oti „Splet“, doša je Florijan do Tome:
- Kako si moga onako upasti? – Pokaži mi otu notu?…
- Nema je…bila je vinska mušica, ušla u crte, poletila…
- Poletićeš ti meni iz glazbe ako ti se još jednon budu pričinjale vinske mušice! Manje bunbi!
Iz navedenog vidimo da je Florijan Prvulov u vrijeme svoga djelovanja u Gradskoj glazbi Biograd bio nesporni autoritet istančana sluha za glazbu i da je kao takav ostao u sjećanjima svojih suvremenika. Fotografija njegove grobnice, premda ni spomena o njemu, našla je svoje mjesto u novijoj knjizi „Staro groblje u Biogradu na Moru“ na stranicama 8.-oj i 9.-oj. Svoj smiraj našao je Florijan Prvulov u Biogradu na Moru u travi podno čempresa „staroga“ groblja, mjestu kolektivne memorije i važnog segmenta lokalnog identiteta. Neće biti zaboravljen.
