Kad Belvederci u Biogradu na Moru i vodiči SPV-a Zadar Marin Mitrović i Mario Kahlina (pomoćni) kažu da je kraj ledenog vala koji je zahvatio veljaču, bit će kraj. I bi kraj. Svjedoči to izvrstan tajming planinarskog izleta koji su u subotu, 11. veljače, organizirali za 30-ak planinara, članova raznih planinarskih društava na području Zadarske županije. Odredište – Ljubljana, Ljubač, odnosno šira okolica mjesta Ljubač, udaljenog 15-ak kilometara od mjesta okupljanja družine u Zadru u smjeru Velebita. Domaćini su nam ovaj put članovi PD-a Vrtolom, društva u osnivanju, koji su se zaista potrudili u gostoprimstvu. Ljubački zaljev, Ljubačko polje i Ljubačko brdo iznad njega tvore jedan svijet izvan naših uobičajenih ruta, a koji smo ovom prigodom došli upoznati. Od skretanja s glavne ceste put vodi do kraja poluotoka dugog nekoliko kilometara, većim dijelom uzak i makadamski, ali u sasvim dobrom stanju. Na kosama Ljubačkog brda započela je povijest ovog djelića hrvatske zemlje, po sunčanom i lagano prohladnom danu isto tako i naše planinarsko putovanje.
Početak planinarskog hoda započeo je na Ljubačkoj kosi odakle smo krenuli prema gradini Venac, zaustavljajući se nakratko na izvoru pitke vode Depošta, gdje u neposrednoj blizini pod budnim okom vremešnog pastira Stojića gustu travu pasu ovčice i prvi janjci. Na samoj gradini Venac vodič Marin Mitrović slikovito je objašnjavao:
„Ovo izgleda kao nekakva četvrtasta piramida, a to je zapravo obrambena gradina. Inače, oni koji su bili na predavanju naše pročelnice PD-a Paklenica, više kustosice Arheološkog muzeja u Zadru, znaju da su gradine većinom rađene od kamena. Znači, na vrhu nekakve istaknute točke sagradi se krug od kamena visine 2-2,5 m, širine 3-4 m, i on služi za obranu. Međutim, ovo je jedina gradina za koju ja znam da je izgrađena od zemlje. Podesi građevine kojima smo se kretali zapravo su bili obrambeni bedemi. Dakle, ljudi su ovdje prije nekoliko tisuća živjeli, Liburni oko IX. st. p.n.e. ili možda čak oni prije njih. Doslovno su čitavo brdo poravnali, izgradili stepenice da mogu na obrambene bedeme te su u slučaju nadiranja neprijatelja povlačili u gradinu i jedno vrijeme živjeli dok ovi ne odu.“
Dodao je da se na gradini danas mogu pronaći ostaci keramike i drugih materijala te nakita iz željeznog i brončanog doba, zapravo ostaci prijašnjeg života nekadašnje obrambene gradine s koje je, gledajući k sjeveru,ispod vedrog neba zablistala čista burom umivena panorama. S desne strane pogled puca prema najbližem naselju Rtini, rodnom mjestu Juraja Barakovića, ali i najpoznatijeg hrvatskog kviz majstora Mirka Miočića.Mjestu ovom vrhovi moćnog Velebita dotiču nebo, a svojim obroncima mjesto zaranja u Jadransko more, premda se cijeli Ljubački zaljev zapravo doima poput ovećeg jezera. U zaljev se s velebitske strane ulazi kroz Ljubačka vrata iznad kojih se izvija Paški most.
Rtom Ljubljana podijeljen je Ljubački zaljev u dvije uvale: Plemići i Ljubačka uvala, uz čije obale more je plitko, a plaže pješčane. Ova niska i zaravnjena pješčana obala u kontrastu je s Velebitom i obalama Rtine i Paga kog Paškog mosta. Snaga mora, sunca, vjetra, slobode i beskraja pokrenula je planinare uvalom Plemići s gornje strane.
„Zanimljivo je da ovaj dio pripada Ravnim kotarima, pa tako da i Vlaji imaju svoje more“, našalio se Mitrović navodeći i kako su Ravni kotari primjer vrlo plodnog flišnog područja.
„Cijelo brdo iznad ove prostrane uvale, pa ono sve tamo do Benkovca, prekriveno je slojem fliša u geološkoj podlozi, kompaktne je i vodonepropusne građe. Fliš je manje otporan na eroziju tla od čvrstih vapnenačkih stijena svojstvenih za krš, pa nastaju ravnija polja i udoline iznad kojih se uzdižu vapnenačka bila.“, istaknuo je Mitrović ukazujući nam također i na ostatke rimske keramičarske radionice pronađene u ovoj uvali. Zastali smo diveći se pravilno oblikovanim raznobojnim oblucima, školjkama, oklopima ježinaca i naročito ugroženih plemenitih periski – simbolima zdravog morskog okoliša za koje povjerujemo da u ovom morskom raju nisu još izumrle.
„U srednjem vijeku, možda i prije, u tim tijesnim putovima uvučenog mora odvijao se važan trgovački promet. U prošlosti, kada je sol bila skuplja od zlata, na području Ražanca i Ljubačkih stanova te Nina i Paga, postojalo je nekoliko desetaka, možda i stotinu solana.“, govorio je Mitrović putem nastavljajući:
„A danas U Ljupču niti jedne solane, kao ni u Ražancu. Ostale su samo one u Ninu i Pagu. Ivanovci su prodali svojih 70 solana, zabilježeno je u dokumentima iz 14. stoljeća, najmanje toliko ih je bilo.“
Obilazili smo ostatke jednobrodne crkve svete Marije i crkve svete Marcele, jednobrodnih longitudinalnih građevina, te najzad ostatke staroga grada Ljubača – Castrum Liube ili u narodu Ljubljane, smještenom na rtu Ljubljana, koji se nalaze na kraju travnate visoravni i svjedoče o slavnoj i bogatoj povijesti. Isprva u rukama hrvatsko-ugarskih velikaša, kasnije templarsko sjedište, danas nedovoljno arheološki istraženo mjesto ispod kojeg je jedan od najintrigantnijih morskih tjesnaca na Mediteranu. Vrijedna arheološka baština skriva mnoge povijesne tajne, između ostalih da se prvi vjerodostojni podatak o prisutnosti ivanovaca u Hrvatskoj odnosi baš na Ljubljanu.
„Nakon što je papa Klement V ukinuo templare, ivanovci su dobili sve njihove posjede, pa tako i onaj najveći i najznačajniji u Vrani iznad Biograda“, spomenuo je vodič Mitrović.
Unutar zidina zubu vremena najviše je odoljela gotička crkva svete Marcele. Od sredine k svetištu širi se na obje strane završavajući s tri polukružne apside. Uz apside je sačuvan sjeverni zid s potpornim stupovima.
„Od sačuvane baštine najvrjedniji je kalež koji se čuva u crkvi sv. Martina, a njega je prema predaji izbacio vol svojim „bucanjem“, istaknuo je Marin Mitrović.
Polukružno okruženu morem s Ljubljane se vidici otvaraju na sve strane. Pogled je spektakularan. Točno nasuprot vidi se Pag kao na dlanu. Kratak predah i uživanje u jedinstvenom pejzažu i impresivnom pogledu na more u kojem smo u jednom trenutku uočili dupine. S desne sjeverne strane (prema Rtini) morski put ispod Paškog mosta vodi do ulaza u Podvelebitski kanal i spaja Novigradsko i Karinsko more, a s lijeve, južne strane, preko Vrsi i Nina, put Vira, vidi se izlaz i na otvoreno more. Travnata visoravan od utvrde završava, a strme padine Ljubačke kose obrušavaju se neposredno u more, klifovima u ambis od nekoliko desetaka metara nizbrdo (cca. 70-80 m), što je vjerojatno u prošlosti značajno osnažilo obrambeni značaj Ljubljane.
Laganom šetnjom stigli smo na mjesto poznato i kao „Vatreno brdo“ gdje je Stipan Pastuović izgradio nekoliko labirinata sada zaraslih u travu i jedva se naziru. Mitrović nam pokazuje labirint moći, labirint ljubavi, tu je još i labirint energije. Svi labirinti dio su Celestial Labyrinths – Nebeskih labirinata prema knjizi „Labirinti i njihove tajne“ Adriana P. Kezele i poziva za globalni hod labirintima. Iznad labirinata je automatska meteorološka postaja.
Spuštajući se padinama Ljubačke kose kroz šumarke alepskog i crnog bora, spustili smo se najzad na strminu iznad Ljubačke uvale, pri dnu naročito bogatom abrazijskim klifovima, uglavnom laporima. Nakon bajkovitog i pomalo mističnog prizora, vratili smo se natrag opet kroz borovu šumu obrubljenu nižim raslinjem i trščacima. U nastavku poljskim putem prolazili smo pokraj maslinika čija pozicija je zacijelo jedan od faktora koji doprinosi kvaliteti maslinovog ulja. Ovi maslinici nalaze se na geografski iznimno povoljnom položaju – flišnoj dolini bogatoj obradivim tlom i vodom, na padinama Ljubačkog brda i tik do suncem obasjane uvale Ljubačkog zaljeva koja obgrijava ovaj komadić Jadranskog mora, čineći ga dijelom ovog malog ali posebnog eko-sistema. Najveću maslinu u selu obilazili smo na jednom privatnom imanju ponosnih Duševića. Njihova maslina široka je najmanje 10 metara, a tek s prilične udaljenosti uspjela nam je stati u kadar za fotografiranje.
Bila je ovo prigoda i za kviz pitanje Marina Mitrovića – kako nazivamo mještankei mještane Ljupča. Odgovori su bili prilično kreativni: Ljubičice, Ljupčani, Ljubani, Ljubice, Ljubavnike, Vlajne, a točan odgovor za mještanke navodno je – Ljubajke.
Spomenuli smo na početku ovog teksta naše domaćine – Planinarsko društvo Vrtolom u osnivanju čiji su nam članovi za kraj ovog izleta priredili nevjerojatno bogat, dobar i ukusan roštilj. Njihov naziv Vrtolom u stvari je lokalni naziv za Stari grad Ljubač.Ovom prigodom zahvaljujemo njihovom predsjedniku Ivi Duševiću na ljubaznosti, strpljenju i gostoprimstvu, također i tajnici Ani Lazanji i ostalim planinarima na još jednom prekrasnom druženju. Budući da su nam neki pojmovi iz ovog zanimljivog odredišta još uvijek donekle nejasni molimo Marina Mitrovića i Marija Kahlinu, vodiče ovog planinarskog izleta, da ga u dogledno vrijeme još koji put ponovimo kako bismo utvrdili znanje, a jasno je iz priloženog da se u Ljupču ima štošta vidjeti, doživjeti i naučiti. I njima, našim vodičima, naravno, posebno zahvaljujemo. A kako nam je bilo pogledajte i u priloženom videu: