Nakon ića, pića i narodnog veselja svih nas u prosinačkoj gunguli Stanica planinarskih vodiča Zadar i Planinarsko društvo Belveder donijeli su recept kako prevladati siječanjski blues. Oni su, naime, 7. siječnja ove godine organizirali jednodnevni planinarski izlet na otoku Pašmanu. Vodič ovog izleta bio je Marin Mitrović, s Mariom Kahlinom kao pomoćnikom. Najvažniji uvjet za sudjelovanjem bio je da su izletnici članovi Hrvatskog planinarskog saveza, da su članovi neke osnovne planinarske udruge ili kluba koji su registrirani pri Hrvatskom planinarskom savezu, s važećom markicom za tekuću godinu.
Znamo svi da je siječanj mjesec u kojem se manje krećemo na svježem zraku, manje se izlažemo suncu. Usto nam već početkom mjeseca na naplatu dolazi svaki onaj kolačić viška. Dodajmo k tome i one probleme s eurima i skupoćom…Zato bi ovaj izlet trebao ući u tradiciju kao antistres terapija tijekom prijelaza odnosno izlaska iz proteklog mjeseca konzumerizma u aktivan početak nove godine, kada bi nam se – zahvaljujući volji organizatora, ponudila prilika pustiti mozak na pašu i u dobrom društvu obilaziti predivan otok Pašman.
Za one koji ne znaju, Pašman je otok u zadarskom arhipelagu, od Zadra i Biograda odvojen slikovitim Pašmanskim kanalom po kojemu su, poput niske bisera, razasuti deseci malih otočića. Morska struja koja mijenja smjer svakih 6 sati čini ovo more najčišćim na Jadranu. Na svojih 63 kmˇkvadratnih razvedene obale otok Pašman pripada zadarskoj skupini otoka. S otokom Ugljanom povezan je mostom u prolazu Ždrelac, a trajektnom vezom s Biogradom na Moru. Mediteranska klima razvila je bogati svijet flore i faune, mnoge vrste ljekovitog i aromatičnog bilja, a podmorje ljubomorno čuva i sve vrste školjaka i riba hrvatskog Jadrana. – na svojim mrežnim stranicama naveli su Belvederci u najavi ovog izleta.
Ujutro u predviđeno vrijeme skupila se skupina planinara, ni prevelika, ni premala, već taman, da se trajektom iz Biograda na Moru otisne u Tkon. U Tkonu nas je dočekao naš pašmanski domaćin Domagoj Ugrinić, koji je sa svojim gostima uređenom i markiranom turističko – planinarskom stazom u dužini 4 km od trajektne luke Tkon krenuo do utvrde na brdu Pustograd iznad uvale Zaklopica na jugoistočnom dijelu Pašmana. Pratio nas je i cijelim putem po našim putešestvijama: od trajekta do Pustograda, od Pustograda do uvale Zaklopica, od uvale Zaklopica do uvale Vitane, od uvale Vitane do vrha Straža, od Straže do Ugrinića dvora…oko 20 km hoda!
Pogledajte vi to u videu fotografija koje smo snimili na izletu:
Asfaltirani dio staze kojem je visinska razlika 20 m većim dijelom vodio nas je uz more u unutrašnjost otoka, a koji se odvaja kod plaže Bartovica. Put nas je vodio i uz trošnu dalmatinsku okruglu kamenu kućicu, bunju, koja je služila pastirima da se sklone za lošeg vremena. Prevalili smo i „škraping“ dio staze, makadamski put kojem je visinska razlika 88 m u dužini oko 300 m, za čiji je uspon bilo dovoljno oko pola sata. Raznolikost aromatičnog bilja i ljekovitih trava među kojima kadulja, smilje i mirta posebna su draž, a bonus zaboravljeno voće koje smo putem okusili: maginja (magunja, prvka, obična planika, jagodnjak, prpak, lat. Arbutus unedo) s malog zimzelenog stabla iz porodice Ericaceae.
„Uspon na Pustograd odvija se po zahtjevnom terenu punom dubokih i oštrih škrapa te je potrebna dobra spretnost i koncentracija, dobra obuća i povremeno pridržavanje rukama.“, upozorili su organizatori. I zaista, teren je težak prepun škrapa , a osim dobre obuće dobro su nam došli i planinarski štapovi.
Važno je ovdje posebno istaknuti da je planinarsku stazu Zaklopica – Pustograd uredio upravo naš ljubazni, strpljiv i nenametljiv domaćin – Domagoj Ugrinić, što je za svaku pohvalu.
Na vrhu brda Pustograd visokom 108m nadmorske visine dočekale su nas zidine vojne utvrde izgrađene na temeljima zdanja još iz bizantskog doba, negdje u 6. stoljeću, i predivan panoramski vidik. Sa sjevera prema jugu vide se sjeverni Velebit, Sveto brdo i Crnopac, kao na dlanu Biograd i Vransko jezero, zatim Vrgada, Žirje, Kornat (Metlina i Ploča), Veliki Bokolj (najviši vrh Pašmana) i Zadar. Pustograd je važan arheološki lokalitet koji još treba istražiti, a kao povijesna baština Pašmana nalazi se u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske. Utvrda je bila građena od velikih kamenih blokova s malim otvorima koji su služili kao puškarnice. Nekada je ovo mjesto bilo važno motrište s kojeg su se nadzirali i štitili Pašmanski i Zadarski kanali, a lokalno stanovništvo se ovdje sklanjalo pred gusarima i ostalim napadačima.
S Pustograda smo se spustili u prekrasnu pješčanu uvalu Zaklopica na južnom rtu otoka Pašmana, prirodni biser i luku spasa utisnutu u zimzeleno četinarsko raslinje. Ova zimi pusta uvala je vrlo duboka i zato omiljena jedriličarima koji ovdje slobodno mogu vezati svoje brodove i u ljetnim mjesecima osladiti se u obližnjoj konobi dalmatinskim specijalitetima.
Od prolaza Druce do uvale Vitane hodali smo uz samo more, istim putem se inače odvija Škraping ultra, povremeno škrapastim i uskim mjestima.
U uvali Vitane sreli smo dosta domaćih koji su uređivali okućnice svojih vikendica ili jednostavno uživali u jednom toplom zimskom danu. Koliko je toplo bilo govori činjenica da je bilo i kupača odnosno hrabrih kupačica koje su zaplivale u moru. Ljubazni i prijateljski raspoloženi svi odreda su odzdravljali i pozdravljali. O njihovoj gostoljubivost najbolje govori mještanka Katarina zvana Kate koja je odmah pristupila nama pomalo od hoda umornim planinarima i upitala nas trebamo li što, na što je netko od nas zamolio za malo vode. Kate je uz običnu vodu ponudila još sok, pivo i kolače i bajkovit pogled sa svoje terase! Hvala Vam Kate!
Iz uvale Vitane nakon kraće stanke krenuli smo prema vrhu Straža iznad Tkona. Straža je, kao i utvrda Pustograd, bila je motrište s kojeg su nadzirali Pašmanski i Zadarski kanal, a danas smo uživali u prekrasnom panoramskom pogledu koji se pruža s vrha od 170 m nadmorske visine. Panoramski pogledi su dijamantni dragulji tijekom cijelog ovog izleta, prisutni na gotovo svakoj ruti. Kod Straže smo se odmorili i prezalogajili, da bi se potom alternativnom stazom uputili do lokacije Ugrinića dvori.
Ugrinića dvori nisu navedeni u dinamičkom planu organizatora, ali su dobro sjeli kao bonus ovom izletu. Uostalom, vodič je šef koji u svakom trenutku ima pravo izmjene programa, satnice i vremena održavanja izleta. Dakle, da nije šefova Marina i Marija, ostali bismo uskraćeni za obilazak dvora, ostataka kamene utvrde iz 16. stoljeća, a koju su svojedobno izgradili plemići Ugrini. Utvrda je okružena impozantnim suhozidom, a koristila se za smještaj vojne posade i predaka današnjih stanovnika mjesta Ugrinić. Prostirala se na dvije etaže. U prizemlju su bile gospodarske prostorije, kuhinja i radni prostor, a na katu stambeni prostor za gospodara uz oltar na otvorenom, gdje se i danas mogu vidjeti uklesani kršćanski simboli. Vrhunske klesarske izrade i napravljen od kvalitetnog kamena ovaj je spomenik upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Nakon Ugrinića dvora uputili smo se do Tkona, gdje smo u kafiću MM osvježili prije povratka u Biograd. A onda kud koji mili moji, do iduće prigode.
Ovom prigodom zahvaljujem Marinu Mitroviću, Mariju Kahlini, našem domaćinu Domagoju Ugriniću na profesionalnom i nenametljivom vodstvu i kolegama planinarima na prekrasnom izletu – razglednici Pašmana i okolice te postblagdanskom druženju..