Stjepan Radić, velikan hrvatske povijesti, političar, suosnivač HPSS-a (kasnije HSS), književnik, prevoditelj i publicist preminuo je dana 8. kolovoza 1928. godine u 57. godini života. Njegova smrt bila je posljedica komplikacija nastalih prilikom atentata na hrvatske zastupnike u tadašnjem Parlamentu (Narodnoj skupštini) u Beogradu 20. lipnja 1928. godine. Njegovo zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno se pogoršalo zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Poslije ranjavanja stalno je imao povišenu tjelesnu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju podlegao srčanom udaru.
Naime, u Stjepana Radića za vrijeme sjednice pucao je iz revolvera radikalni zastupnik Puniša Račić, koji je tom prilikom ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića (nećaka Stjepana Radića), a Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu teško je ranio.
Stjepan Radić pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj, a njegova sahrana najmasovniji je događaj u modernoj hrvatskoj povijesti. Točan broj ljudi koji su se okupili na njegovoj sahrani nije poznat, različiti izvori navode između 200 i 300 tisuća. U svakom slučaju više nego što je Zagreb tada imao stanovnika.
Politička previranja u novonastaloj državi odrazila su se i na biogradskom području. U lokalnoj politici došlo je do rascjepa, raskol se dogodio i u kulturnom životu, primjerice unutar gradske glazbe.
Prosvjedni skup povodom smrti Stjepana Radića krenuo je duž biogradske rive, a ispred zgrade današnje gradske uprave držali su se govori.
Bio je to zapravo inscenirani sprovod tragično stradalom Stjepanu Radiću i ostalim hrvatskim zastupnicima. Na svim javnim zgradama bile su izvješene crne zastave u znak žalosti za hrvatskim političkim prvacima nad kojima je izvršen atentat u beogradskoj Skupštini. Inscenirani sprovod u Biogradu najavio je i smrt demokracije koja se tadašnjoj državi dogodila ubrzo.
Atentat na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike zapravo je bio uspješan pokušaj gušenja demokratskih odnosa u tadašnjoj državi, jer se brzo umiješao i kralj Aleksandar I koji je ukinuo Narodnu skupštinu i sve stranke te je ubrzo uspostavljena Šestosiječanjska diktatura.
Uvođenjem diktature 6.siječnja 1929. godine i stvaranjem unitarne jugoslavenske države gase se po nalogu režima sva nacionalna obilježja. Povodom tih događaja u Biogradu prevladavaju uglavnom dvije političke struje: ona hrvatska („radićevska“) i projugoslavenska (režimska).
Takva politička opredjeljenja odražavaju se i u kulturnom životu Biograda.
Društvo Hrvatski sokol nakon represivnih mjera mijenja naziv u Jugoslavenski sokol.
U gradskoj glazbi dolazi do rascjepa te se osnivaju dvije glazbe: Općinska glazba u kojoj su uglavnom pristalice političkog bloka hrvatske i pod utjecajem su Radićevaca, te Sokolska glazba projugoslavenski orijentirana.
Izvor: Božulić, G. (2008.) „Stogodišnjica Gradske glazbe Biograd na Moru. Zavičajni muzej Biograd na Moru, Gradska glazba Biograd na Moru, Grad Biograd na Moru.