Legendarnog Stipu Ivanović, Cipru, ne treba posebno predstavljati. Dovoljno je reći da je iskusni ugostitelj, dugogodišnji turistički radnik, kalafat, nadasve zaljubljenik u Dalmaciju. Tako je od samog početka odlučio Cipre naš Biograjski.com počastiti i oplemeniti svojom autentičnom dalmatinskom besidom i aktualnom tematikom.
„Izgorila Dalmacija“ je članak pisan prije više godina i objavljen na jednom, danas nepostojećem, portalu i sad bi bilo dobro da ga ponovimo i na našim mrežnim stranicama, smatra Cipre, pa da napokon iz toga nešto i naučimo.
U nastavku – rič ima Cipre…
Požari u Dalmaciji nisu došli preko noći ili slučajno. Još davne 2018. godine Hrvatska s Dalmacijom napušta Mediteran i Europu i prilazi u milje zapuštene udruge zemalja imenom „stara Jugoslavija“. Ulaskom u tu zajednicu u kojoj se i u skupštini moglo donositi oružje i zapucati. Prilikom zasjedanja u Beogradu zastupnik Dalmacije postavio je pitanje obnove svjetionika koji su sagrađeni u vrijeme Austro-Ugarske, a ministar tadašnjih vlasti mu je odgovorio: „Što će vama svjetionici kad vam je jeftinije ugraditi „fenjere“ , svjetla na pramac broda pa neka vam to osvjetljava put.“
Možda ste se zamislili što vam pišem ovo, a u pitanju su požari?!
Pišem zato što danas imamo istu situaciju, nema razumijevanja za Dalmaciju.
Jedan predstavnik vlasti boraveći skoro na Visu obećao je Višanima bolju opremu i kanadere za gašenje požara.
Dalmacija i naši otoci ne gase se samo kanaderom i boljom opremom, ona se gasi samo vraćanjem s balkanskih prostora ponovno u milje Mediterana i uredne srednje Europe. Zato Visu i ostalim otocima i cijeloj Dalmaciji treba oporavak i ponovno čišćenje šuma, pogotovo borovine.
Poslije opožarenih naših otoka ukažu vam se neke pregrade (suhozid s velikim brojem kamenih gomila, mocira), neki u Saboru ne znaju što je to u Dalmaciji nekada bilo.
Bilo je sve obrađeno na tim danas zapuštenim i opožarenim površinama. Nekada su se proizvodile zlatne kapljice vina i maslinovog ulja. Od Paga, Zadra, pa do zadnje crte juga našega Jadrana sve je bilo obrađeno vinogradima, maslinama, smokvama u milijunima trsja i stabala. To su bile hraniteljice našeg priobalnog stanovništva koje je do tada bilo civilizirano i zdravo, a i zarade nisu bile zanemarive. Vino se izvozilo čak i za Ameriku. Nažalost, političke promjene koje su nastupile početkom 20. stoljeća, kasnije po 2. svjetskom ratu, na stanovništvo se vrši pritisak da idu u gradove pretvarajući ga u radničku klasu, govoreći mu da se na otocima teško živi, a u isto vrijeme stanovništvo se prisiljava da mora sve svoje proizvode, vino, ulje i drugo, dati za nikakav ili mali novac. A ni Dalmatinska zagora nije bolje prošla, njima su prisilno uzeli njihovu hraniteljicu kozu s izlikom da ona uništava šume.
Dalmacija postaje neuredna, obrasla zemlja, kao njezine vlasti koje nisu imale razumijevanja za urednost zemlje. Dok je bila uredna i obrađena ni milijun diverzanata je nije moglo potpaliti. A sada, kada bi se šibica ili opušak bacio na sjeveru, vatra bi došla na sam jug Dalmacije. I zato kanaderi neće pomoći opožarenoj i devastiranoj Dalmaciji. Dalmaciji će pomoći samo civilizirani, radni i pošteni ljudi, koji znaju vrijednost obrađene i uljuđene Dalmacije, a ne oni koji je vide obraslu borovinom da bi je iznajmili i prodali drugome.
Aktivan je Cipre i na Facebooku, pa njegove beside možemo i tamo pratiti.
