Vladimir Pilinger, umjetnik i autor aktualne izložbe drvenih skulptura u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru tijekom ljetne sezone u poslijepodnevnim satima ispred zgrade muzeja održava niz radionica, na kojima demonstrira kako nastaju i kako on oblikuje svoje prekrasne predmete od drva.
Jednu radionicu održao je prilikom samog otvorenja izložbe, drugu je imao u petak, 15. srpnja, treću u utorak, 19. srpnja, a održat će ih vjerojatno još ukoliko ga zdravlje posluži.
Na njegovom tokarskom stroju za obradu drva poput neke čarolije u noći nastajali su brojni predmeti. Sam tijek izrade privukao je pažnju brojnih turista koji su ga pomno pratili dok im je ovaj umjetnik strpljivo objašnjavao svoju tehniku izrade, motive, strukturu materijala i sl.
Najmlađe je posjetitelje umjetnik darivao poklonima u obliku jaja, zdjelica i drugih ukrasnih predmeta koji su tijekom večeri nastajali u rukama ovog vještog majstora.
Najave i više fotografija potražit ćete na Facebooku Zavičajnog muzeja Biograd na Moru.
Ovog vrsnog umjetnika upoznat ćete i kroz isječak televizijske reportaže „Pozitivno“, koji smo podijelili na našoj Facebook stranici:
„Vladimira Pilingera (1943.) teško je definirati kao osobu, a poglavito kao umjetničku osobnost. Riječ je o čovjeku neprestano prepuštenu drskim metamorfozama umjetničkih, stvaralačkih strasti, sklonosti njihova samoumnažanja energijom razumljivom samo umjetničkim labirintima duše. Pilinger se, naime, cijeli svoj životni vijek prepušta bavljenju estetskim, humanim, elegantnim, konačno izvorno umjetničkim vrijednostima ljepote, što i je bit umjetnosti bez obzira ne samo kojoj vrsti pripadala, već i iz kojega svjetonazora dolazi. Krećući u život kao sportaš elitističkih disciplina kao što su preponsko jahanje, skokovi u vodu (treći na državnom natjecanju) i tenis (s trenerom u osobi jednoga Nikole Pilića), preko plesača, solista u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, do 40 godišnje plesačke, koreografske i režijske i tv karijere u Parizu , gdje najprije završava kao profesor klasičnog i jazz baleta, a potom kao zaslužni umjetnik u Ministarstvu kulture Francuske, Pilinger od svakoga svoga životnoga čvora do čvora ispliće svoju uvijek novu umjetničku i životnu nit, čineći to tako kako napor u to uložen ne bi bio brz i lako razmrsiv.
Sudjelujući na najvećim svjetskim baletnim festivalima i surađujući s najvećim svjetskim baletnim ansamblima, od Japana, preko Egipta, Grčke, Španjolske, Poljske, Libanona, Iraka, Norveške, Mozambika, Angole, i drugih zemalja, do Portugala u kojemu ostaje pune tri godine surađujući s velikanom Milkom Šparemblekom, direktorom glasovite Fondacije Calouste Gulbenkian, Vladimir će Pilinger, kao prvi plesač, predavati na Konzervatoriju za glazbu i ples u Lionu, na Sorboni će voditi seminar video tehnike, u više će slučajeva djelovati kao asistent režije pri snimanju igranih i tv filmova, da bi na kraju karijere svoj interes i energiju posvetio drvu, kao pramateriji, onome što odgovara svakome danu i noći, svakom podneblju, kulturi, i godišnjem dobu, da bi konačno postao i članom Francuske akademije artističkog tokarenja u drvu.
Razvidno je iz ovog kratkog biografsko-bibliografskog pregleda djela Vladimira Pilingera kako je i literarno teško i nezahvalno i pokušati iskazati sve njegove segmente života, tim više što ovog nadasve svestranog autora s jedne strane zanima elitizam kojega je iskazao u solo nastupima jazz baletana, a s druge proizvodnja i potrošnja kao umjetnika posvećenog drvu, dakle ritmu prirode i njezinim oblicima, ali i materijalu od kojega se prave kreveti, stolovi, krovovi, križevi, posuđe, pribor za kućanstvo, oruđe i oružje, konačno od čega su sačinjeni i mitski Trojanski konj kao i Noina arka. Mogli bismo reći da Pilingera na isti način uzbuđuje pojam „fetišizma“ i pojam „napretka“, odnosno da se vješto i brzo, uvijek bez rizika, prepušta dvostrukoj artikulaciji umjetnosti. Hoću reći kako njegova plastika u drvu podjednako sadrži totemsko izvorne elemente, kao i moderno suvremeni pristup obrade na tokarskome stroju. U ovom slučaju tako istodobno imamo djela koja se temelje na povijesti umjetnosti, kao i zagovoru njena dokinuća. Imaginacija i tehnologija korespondiraju zajedno, što omogućuje i sam umjetnički materijal, drvo koje podjednako nudi nježnost i tvrdoću, zemljani korijen i nebesku krošnju, mudrost i trpljenje, nepomičnost i bujnost. Pilingerovi predmeti, oblici, oživotvorenja, kako slobodno možemo nazvati njegove skulpture u drvu, a to su vaze, zdjele, tanjuri, čaše, lavandini, svijećnjaci, stalci, cvijeće, oblici voća (jabuke, kruške, grožđe), gljive, olovke, kutije za nakit, olovke, konačno jaja i kugle, dakle simbole kozmičkoga zametka, i mnogo toga drugoga, svako na svoj način nose zasebna značenja pa i onda kad je riječ o predmetu istog ili sličnog oblika, jer ovi predmeti svoju snagu i ulogu, kao i svoju estetsku ljepotu crpe iz vrste drveta od kojega su načinjeni, bilo da je riječ o maslini, šimširu, ili ebanovini, kao i nekom egzotičnom polinezijskom ili indijskom drvu. Ništa neobično ako znamo kako razna drva nalazimo gotovo u svim religijama svijeta uvijek s posebnim simbolikama, kako je drvo sveprisutno u povijesti i kulturi svih naroda, u spjevovima i mitologijama, u etnologiji i antroponimiji.“
Rečenice su ovoTomislava Marijana Bilosnića koje ćete pronaći u katalogu Pilingerove izložbe u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru koja se može pogledati do kraja srpnja.
Više fotografija sa svečanosti otvorenja u videu koji slijedi: