U organizaciji Grada Biograda na Moru i Udruge 1. A. satnije 113. Šibenske brigade u Biogradu na Moru svečanim mimohodom okupljenih ispred zgrade gradske uprave do Šetališta Specijalnih postrojbi stožera Hrvatske vojske, gdje je bilo svečano otvorenje pod tim nazivom, zatim polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, obraćanjem uzvanika te molitvom za poginule i preminule hrvatske branitelje i civile kod spomenika, obilježen je 14. lipnja, dan zabilježen u kolektivnoj memoriji ovoga grada i okolice.
Toga dana 1993. godine pobunjeni Srbi napali su, raketnim sustavom Orkan, Biograd na Moru. U tom napadu na biogradskoj plaži Soline život je izgubilo petero mladih ljudi – Lidija Vrankulj, Danijela Vidaković, Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karlo Paić, dok ih je osmero teško ranjeno.
Lidija Vrankulj, Danijela Vidaković, Marijan Polić, Jozo Tomić i Karlo Paić bili su jedni od mnogih koji su raširili ručnike i osvježavali se u moru:
“Bio je lijep, sunčan dan, rano poslijepodne. Na Solinama je bilo na desetke mladih ljudi, momaka i djevojaka, nešto malo starijih. Netko se kupao, netko se na obali sunčao i izležavao, igrala se briškula, sjedilo se, ćakulalo. Ništa nije slutilo na tragediju”, ispričao je svjedok događaja Sebastian Perišić Mofa.
Boran Ivanović, pirotehničar koji je sa svojom ekipom pirotehničara neposredno nakon napada stigao na ovu plažu opisao je prizor koji su ondje zatekli: “Zatekli smo samo razbacanu odjeću, obuću, pribor za plažu, džip, tragove krvi, tzv. zvončiće te kumulativnog i fragmentalnog djelovanja eksplozivnih granata. Zbog svega viđenog na plaži bili smo na trenutak pomalo u šoku“.
Prisjetio se Ivanović pronalaska prve žrtve: “Muškarac na molu leži potrbuške glavom okrenut prema obali u kupaćim hlačama. U desnoj ruci su šlape za plažu i sunčane naočale, u lijevoj uredno složen ručnik i kratke hlače. Pristupamo. Ne diše, nema bila, tragovi su očiti. Lijevo pored glave nekih 50 cm karakteristična rupa kumulativnog punjenja i zvjezdasti trag čeličnih kuglica. Desno po boku isti takav trag. Pomislio sam, imao bi neke šanse da je stajao na nogama”.
Ivanović je potom opisao pronalazak još jedne žrtve: “Žao mi je reći, ako to nekog može utješiti, smrt je bila trenutna. Takvu eksploziju pored glave i boka na toj blizini ne može se preživjeti.”
Lidija je imala tek 23 godine, a njezina prijateljica Danijela trebala je za deset dana maturirati. Marijan, Jozo i Karlo bili su pripadnici specijalnih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske koji su tog dana bili na odmoru. O njihovim ljudskim i vojničkim veličinama danas svjedoče njihovi suborci od kojih su neki teško stradali i dugo se oporavljali od posljedica ovog zločina za koji nitko nije odgovarao.
Marijan Pulić rođen je 17. prosinca 1966. godine u Šibeniku. U srpnju 1991. dragovoljno pristupa Hrvatskoj vojsci te sa 113. šibenskom brigadom sudjeluje u obrani rodnog grada. U lipnju 1992. primljen je u djelatni sastav Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojnu „Matija Vlačić“. S postrojbom se borio na zadarskom i šibenskom bojištu, obnašajući dužnost zapovjednika Satnije za intenzivna djelovanja u Četvrtom borbenom sektoru. Pokopan je na mjesnom groblju u Skradinu.
Jozo Tomić rođen je 21. lipnja 1973. u Donjem Gracu kraj Širokog Brijega u Hercegovini. Zbog početka rata nije uspio završiti srednju elektrotehničku školu. Početkom rata priključio se Hrvatskom vijeću obrane kroz Pukovniju „Ante Bruno Bušić“. Nakon kratke obuke odlazi na livanjsko bojište, a u srpnju 1992. priključuje se Specijalnoj postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojni „Alpha“. Završio je zahtjevnu obuku za dubinsko izviđanje, ističući se u borilačkim vještinama i treninzima izdržljivosti. U travnju 1993. odlazi s postrojbom na zadarsko bojište. Pokopan je na mjesnom groblju u Donjem Gracu.
Karlo Paić rođen je 14. srpnja 1959. godine u Šibeniku. Osnovnu školu završio je u Skradinu. Volio je sport. Igrao je košarku za Košarkaški klub „Krka“ i Košarkaški klub „Šibenik“. Putovao je diljem svijeta radeći na velikim putničkim brodovima. Potaknut agresijom na Hrvatsku, vraća se kući iz SAD-a i 1991. dragovoljno pristupa 113. šibenskoj brigadi Hrvatske vojske. Kasnije je postao pripadnik Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojne „Ban Jelačić“ u kojoj je obnašao i dužnost zapovjednika. S njom prolazi teške borbe na livanjskom bojištu te se ističe svojom hrabrošću i znanjem kao jedan od najboljih diverzanata. S postrojbom 1993. odlazi na šibensko bojište. Pokopan je na mjesnom groblju u Skradinu.
Pred splitskim Županijskim sudom podignuta je optužnica protiv trojice zapovjednika pobunjenih Srba odgovornih za ta stradavanja, a zadarska policija podnijela je kaznenu prijavu i protiv njima podređenog Milana Zelenovića tereteći ga da je po zapovijedi spomenute trojice naredio čak 12 raketiranja, među kojima i biogradske plaže Soline, 14. lipnja 1993. godine oko 14.30 sati. Kako je trojac (Kosta Novaković, Milan Đilas i Momčilo Krklješ) u međuvremenu umro, a Zelenović živi u okolici Beograda i nedostupan je hrvatskim vlastima, za ubojstva ovih mladih ljudi najvjerojatnije nitko neće odgovarati pred hrvatskim pravosuđem.
U utorak, 14. lipnja ove godine odana je počast poginulim civilima i hrvatskim braniteljima. Vrlo vjerojatno će se Šetalištem Specijalnih postrojbi stožera Hrvatske vojske iz tzv. cajkaških klubova uskoro oriti njihov tradicionalni repertoar koji svako ljeto puštaju svojim posjetiteljima.