Na samom izmaku Stare godine, 30. prosinca 1991. godine, srpski agresor nije štedio nikoga na hrvatskom tlu Zadarske županije, a najveća su se stradanja na ovaj dan dogodila u već okupiranim Jasenicama i junački obranjenim Stankovcima…
Toga dana, 30. prosinca 1991. godine, Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo izvršilo je napad na zapovjedništvo i položaje 2. bojne 134. brigade u Stankovcima, gdje je poginuo jedan hrvatski branitelj, u Jasenicama su ubili petero staraca, u Obrovcu jednog starijeg čovjeka, sve redom civile hrvatske nacionalnosti…
Jasenice su možda ponajviše trpjele te 1991. godine. Na dan kad su slavili svoga zaštitnika, 30. rujna, srušena im je crkva Sv. Jeronima, a samo mjesto palo je u neprijateljske ruke između 11. i 12. prosinca 1991. godine. Upravo tih dana Jasenice su iz obijesti u potpunosti spaljene, a hrvatski puk većinom protjeran je iz svojih domova. Oni koji su ostali, starci u dobi između 70 i 75 godina, nemilosrdno su ubijeni 30. prosinca 1991. godine. Stradalo je tada njih petero, a u zatvoru kraj Obrovca ubijen je još jedan stariji čovjek. Pokolj u Jasenicama bio je jasan znak kako srpski agresor ne štedi nikoga te da je nužno othrvati se njegovom neljudskom napadu.
Napad na Stankovce odvijao se u sklopu neprijateljske napadne operacije „Udar 91“ s ciljem skraćivanja fronte u Ravnim kotarima na području Paljuv – Pridraga – Podgradina – Novigrad, Poličnik – Suhovare, i otvaranja mogućnosti daljnjeg napredovanja u smjeru Zadra. Operaciju je predvodio 9. kninski korpus JNA.
Toga dana, 30. prosinca 1991. godine u 15:20 sati, neprijateljski migovi napali su zapovjedništvo 2. bojne 134. brigade smješteno u zgradi osnovne škole. Djelovali su žestokim topništvom po cijeloj bojišnici, što je trebala biti predigra pješačkom napadu.
Toga dana ranjeno je četvero hrvatskih branitelja, među njima i Branimir Mamić koji je teškim ozljedama od ranjavanja podlegao nakon četiri dana u šibenskoj bolnici. U trenutku smrti imao je samo 18 godina. Pokopan je na gradskom groblju Kvanj u Šibeniku, jer je njegovo rodno mjesto Lišane bilo okupirano do Oluje, nakon čega su njegovi posmrtni ostaci premješteni u obiteljsku grobnicu.
Danas, 30 godina nakon napada na Stankovce i smrtnog ranjavanja branitelja Branimira Mamića, na inicijativu MLADIH LIŠANA napravljen je i blagoslovljen MURAL u čast njemu čiji je život stao u 18 godini života i svim braniteljima Lišana koji su krenuli dalje putem oslobođenja i slobode Domovine Hrvatske koju je Branimir izrazito volio i za koju je položio svoj mladi život krenuvši kao maloljetnik u obranu svoje Hrvatske od srpskog agresora….
U nazočnosti svećenika položeno je cvijeće i upaljene su svijeće kod posljednjeg počivališta. Molitvom je zatraženo od našeg Oca Nebeskog da ga poštedi svakog grijeha i primi u krilo sa svima poginulim za Domovinu s molitvom kod središnjeg križa na groblju.
„Toliko je volija domovinu, jer su ga roditelji dva puta kao maloljetnika vratili kući iz 113. brigade Šibenik u kojoj mu se već nalazija brat Mladen. Kad je treći put doša u 134. brigadu roditelji su vidili da mu ne mogu zabranit da ide branit domovinu, samo su mu rekli – čuvaj se i vrati se.“, kaže neimenovani izvor.
Inicijativi mladih je u interesu da mladi naraštaji uče tko su bili istinski HEROJI u obrani Hrvatske od srpske agresije i da se nikad ne zaboravi. Na molitvi su uz članove obitelji bili prisutni i oni koji su se taj dan zatekli u Stankovcima i bili ranjeni.
Izvor: Braniteljski portal