Fotografiju koju gledate ustupio nam je Šime Vulelija, administrator Facebook grupe Biograd, a prikazuje dodjelu novogodišnjih poklona djeci Dalminih radnika u Biogradu na Moru. Crno-bijela fotografija nastala je negdje ’60-ih godina prošlog stoljeća, ne znamo točno kada. Stare fotografije koje Šime Vulelija inače objavljuje u grupi vrijedan su dokument prohujalih vremena i iz njih možemo ponešto naučiti o povijesti Biograda na Moru.
Tijekom ’60.-ih godina prošlog stoljeća djeci je poklone dijelio Djed Mraz i to povodom Nove godine. Na ovoj fotografiji ne vidimo poklone, ali po izrazima dječjih lica možemo zamisliti kako će oni uslijediti. Osobito na to sugerira pojava Djeda Mraza koji je eto, slika i prilika današnjeg Djeda Božićnjaka: isto odijelo, bijela brada, brkovi, kapica…
Djed Mraz, izraz koji smo češće koristili tijekom prošlog stoljeća do ’90.-ih godina lik je iz ruske bajke, a koji je na Silvestrovo dijelio djeci poklone, zapravo je personifikacija zime i predstavljao je istočnoeuropsku varijantu Djeda Božićnjaka.
Djed Božićnjak stigao je u naše krajeve tijekom ’90.-ih godina prošlog stoljeća. Pojavljuje se najčešće u reklamama kao zaštitni znak Coca Cole. Popularilizari su ga novinari u 19. stoljeću kao nekog dobrog sijedog djedicu koji živi na Sjevernom polu i putujući saonicama u vrijeme Božića donosi poklone dobroj djeci.
Ne postoji zakon ili pravilo koje propisuje koju verziju koristiti i koriste se danas obje. No čini nam se važno napomenuti kako su uz ova dva djeda svake šeste noći u prosincu mnoga djeca upoznala i svetog Nikolu, kršćanskog sveca koji je živio u 3. stoljeću u Maloj Aziji, pokrajini Liciji. Prema predaji svetac je volio darivati djecu poklonima, a predaja vuče korijen iz još jedne starije legende prema kojoj je darovao tri siromašne mlade djevojke vrećicama zlatnika kako bi one imale za miraz.
Djeca u Dalmaciji i na otocima djeca nisu se darivala svake šeste noći u prosincu, za svetog Nikolu, već češće na blagdan svete Lucije, 13. prosinca. U čarapama, papučama ili ispod jastuka dočekali bi ih slatkiši, po koja jabuka, naranča i suho voće. Osim toga, uz ovaj blagdan vežu se i drugi stari i mistični običaji. Između ostalih, na dan svete Lucije sije se pšenica, kako bi ozelenila do Božića, a zelenilom se prizivala plodnost i obilje u nadolazećoj godini.
Ovoj priči koju smo započeli s Djedom Mrazom uoči Nove godine negdje ’60.-ih godina prošlog stoljeća možemo još dodati nekoliko rečenica o ekonomskom uzletu Biograda na Moru nakon Drugog svjetskog rata.
U Biogradu na Moru je po završetku Drugog svjetskog rata 1945. godine osnovana Gospodarska nabavna zadruga Biograd, koja se 1952. godine transformira u Opću poljoprivrednu zadrugu Biograd. Deset godina trajala je Opća poljoprivredna zadruga Biograd, koja je svoje prodajno-otkupne punktove imala i u drugim naseljima.
(Hotel „Ilirija“, otet vlasniku Karaganjanu 1945. godine, izdvaja se iz Opće poljoprivredne zadruge 1958. godine, a 1969. godine uslijedilo je njegovo rušenje)
Opća poljoprivredna zadruga transformirala se 1962. godine u Zadružni kombinat Biograd na Moru pod nazivom „Danilo Štampalija“.
Kako je vrijeme protjecalo, zadruge se pretvaraju u samostalne radne organizacije s radnim zajednicama, najprije u tzv. OOUR-i (Osnovna organizacija udruženog rada) koje su sedamdesetih godina prošlog stoljeća djelovale u pet sektora: trgovina, turizam i ugostiteljstvo, poljoprivredna proizvodnja, proizvodno-uslužni i financijsko-knjigovodstveni-opći sektor. Biogradske se osnažuju povezujući se sa Zadrom, a zatim u radne organizacije s osnovnom djelatnošću.
Priča je to o vremenu nastajanja moćnih poduzeća u ono vrijeme: RO „Motel Gavrilović“, RO „Metaloprerada“, TT „Prebold“, OUR-i „Primorje“ i „Dalma“ u Biogradu na Moru, tvrtki koje su propale devedesetih godina prošlog stoljeća u procesu privatizacije.
