Jasenka Medvedec pozvala nas je na promociju njene najnovije knjige pjesama, treće po redu, kratko naslovljenu s jednom jedinom riječju: „Biti“, koja se održala u srijedu, 15. rujna 2020. godine, na otvorenom prostoru – u nadasve gostoljubivom ambijentu lapidarija Zavičajnog muzeja Biograd na Moru.
Jasenka Medvedec biogradska je pjesnikinja koja godinama voli, piše i živi poeziju. Uz samostalne zbirke pjesama objavljivala ih je u međunarodnim zbornicima, često puta nagrađivana za svoje autorske pjesme . Kao članica biogradskog KUD-a Kralj Tomislav zajedno s ostalim vrijednim članovima već dugi niz godina promovira izvorne folklorne vrijednosti biogradskog kraja.
Voditelj programa na promociji njene zbirke „Biti“ u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru bio je književnik Nikola Šimić Tonin, koji je te pjesničke večeri imao više uloga: predstavio se kao urednik knjige, recenzent, nakladnik i predstavljač.
Stihove su čitale Jasenkine kolegice Marija Ivoš, Mirjana Majić, ali i Jasenka sama kao autorica stihova, a sve to uz pratnju gitare Johna Drage Jelića. Prebirao je Jelić žice na gitari u tihu instrumentalnu glazbu, no tijekom večeri se i zapjevalo. No krenimo redom.
Na samome početku večeri nazočnima se obratio i ravnatelj muzeja, Draženko Samardžić. Govorio je o neuobičajenom tijeku organizacije ove večeri, svim mogućim kalkulacijama u aktualnim epidemiološkim uvjetima koji zahtijevaju određene mjere i na kraju potvrdio:
„Nismo na pijaci, pa ćemo na vagu, nego idemo hrabro, ponašamo se normalno. Držimo se svih onih mjera kako to propisuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo, a na otvorenom prostoru dovoljna je ta fizička distanca o kojoj se stalno govori. Mi smo se, kao domaćini, ovih dana upustili u tu avanturu kako bi počastili gospođu Medvedec koja se ujedno bavi turizmom kojim se, nažalost, ove godine ne možemo hvaliti kao prijašnjih godina premda je mnogim ljudima životno zanimanje u turizmu. Tako je gospođa Jasenka odlučila predstaviti svoju knjigu kada prođe ta famozna turistička sezona koja, kažem, ove godine nije bila bajna. Nadat ćemo se da će naredna biti bolja, a iz ove možemo izvući neke pouke. Ja, naravno, nisam političar, nego volim neke stvari reći. Ne može jedna država kao što je Republika Hrvatska isključivo se bazirati na segmentu turizma. Vidimo da je to najosjetljivija grana i što se dogodi? Dogodi se kolaps ako je sve vezano uz turizam. Mi smo imali tu sreću što u Biogradu na Moru postoji nautički turizam s nekoliko tisuća vezova u marini „Ilirije“ i to se ove godine pokazalo vrhunski, budući da su, u odnosu na prijašnje godine, ljudi radije birali nekakvu sigurnost, iznajmili bi brod, odlazili na otvoreno more i otoke…I to nam je pokazatelj da bismo u taj segment morali više ulagati. No, vratimo se knjizi. Drago mi je što ste došli. Ja vama čestitam na hrabrosti i zahvaljujem u ime naše domaćice, gospođe Medvedec.“
Samardžić je potom predstavio goste i tijek glazbeno-pjesničke večeri na kojoj smo snimili i nekoliko fotografija koje smo uobličili u ovu kratku video prezentaciju:
U svoje ime i u ime Hrvatskog književnog društva, Ogranka Zadar, koje je ujedno i nakladnik Jasenkine knjige pjesama, pozdravio nas je književnik Nikola Šimić Tonin, koje ji napomenuo kako su upravo s njenom knjigom započela njihova izdanja u ovoj godini.
„Možemo reći da nam je ova knjiga donijela i sreću da ćemo u ovoj godini imati skoro 20 izdanja, što se malo tko može pohvaliti unutar Zadarske županije. Znači, kako se govorilo u krajevima gdje sam rođen, kad ti krene nešto u početku, tako te doprati do kraja. Jasenkina knjiga donijela nam je tu sreću u nakladništvu, najavili smo je, bila je zastupljena u internetskim medijima i tiskovinama. Knjiga je naišla na odjek. I sam naslov knjige je neobičan, toliko je kratak, jasan, što kažu „drito u glavu“, a znači: biti kroz ovu knjigu pjesama. Ja sam to tako doživio i na osvrtu i recenziji knjige sam napisao kako je ova knjiga matrikula života. Svi znamo što je to. Taj Jasenkin plov kroz poeziju odgoneta naslov, ona je s tim pisanjem u stvari jest, ona se potvrđuje kroz svoje pisanje. Kada bi sve ove pjesme trebalo sažeti u jednu riječ, stale bi u riječ „život“, ali ovo ovdje Jasenka živi svoju poeziju. Jednom je jedan francuski pjesnik rekao „nemojmo se zavaravati, ne piše se samo proza u zrelosti, poeziju treba pisati u zrelosti“ i Jasenkina poezija je jedan životni plod dok kroz stihove, kroz riječi, sve doživljava. Nekad steknem dojam čitajući ovu knjigu, a više puta sam je i pročitao, da su ovi stihovi i ove riječi jednostavno bile neko svojevrsno sklonište gdje bi se nakon svega što život donosi, odnosi, daje, ne daje, Jasenka sklanjala u te stihove, govorila kroz njih i govorila njima, uokvirivala riječima sve ono što je prošla na neki svojevrsni poetski način. Posebno me se dojmio rad na ovoj knjizi, pa i od samih poglavlja , jest prepoznatljivost Jasenkinog poetskog rukopisa.“, govorio je Šimić Tonin na početku te istaknuo vlastito bogato iskustvo stvaranja u gradu gdje je rođen, prisjetio se Izeta Sarajlića, tada vodećeg pjesnika u Sarajevu, situacije u kojoj mu je taj pjesnik od nekoliko desetaka pjesama izabrao tek nekoliko. Htio mu je reći kako je vrlo važno da pjesnik pronađe svoj vlastiti put stvaranja i pronađe svoj prepoznatljivi poetski rukopis. Zatim je potvrdio kako je Jasenka pronašla tu svoju osobitost poetskog kazivanja te je prošla kroz različite žanrove i svugdje dala svoj poetski biljeg. Po njemu Jasenkina nova knjiga je samo još jedan temelj više na kojem će uspješno graditi taj svoj poetski svijet i ne čudi ga drugo izdanje i druge zbirke pjesama gdje će autorica jednostavno slijediti taj svoj pravac koji dolazi iz nje obogaćen svim životnim iskustvima. Posebno ga, kao čovjeka koji nije rođen uz more, dojmilo Jasenkino donošenje mora kroz stihove.
„Nekako mi koji smo dalje od mora na jedan drugačiji način ga doživljavamo. Živeći na otocima sam vidio da dio tog svijeta i ne prepoznaje da živi i govori poeziju. Nekada sam bio zbunjen kako ne zapisuju te riječi koje nestaju. Mi koji dođemo u dodir s morem doživimo ga drugačije, ono nas preuzme. Kroz ovu knjigu pjesama posebno se taj jedan doticaj s morem prepoznaje i daje jednu neočekivanu sliku te se lagano upjesmljuje kroz Jasenkine pjesme.“, govorio je Šimić Tonin naglašavajući kako je napisao recenziju knjige koja ga se posebno dojmila, u suprotnom:
„Ako me se nešto ne dotiče i ne dopire do mene, ja se lijepo ispričam, ne želim biti dio toga i ne mogu pisati o svemu. Čak sam izmislio jednu riječ, da me to nadilazi. Ali ova knjiga jednostavno me dotakla. Pratio sam je i od prvog trena sam rekao da sam počašćen što sam dio ove knjige, što smo izdali ovu knjigu. Ova nam je knjiga donijela kroz ovu godinu sreću, a vjerujem kako će i Jasenki donijeti sreću, pa sve ono što sam rekao, sve ono što piše, sve ove pjesme, volio bih da se uvjerite i sami. Na kraju pjesničke večeri ponesite knjigu sa sobom, jer pjesnik živi kroz svoje pjesme, a knjiga živi kad se čita.“
Uz pratnju Jelićeve gitare Jasenka Medvedec, kao autorica stihova, pročitala je pet pjesama iz svoje knjige: „Maslina“, Šuma žena“, „Stres potres“, „Pristojnost i skromnost“, „A ne, to nisam ja“.
„Ja nisam posebno pripremio nešto za pjevati, ali vjerujem kako će svi Biograđani s ponosom zapjevati pjesmu „Soline“, makar samo refren.“ Rekao je John Drago Jelić, za što je izmamio veliki pljesak svih nazočnih koji su zajedno s njime zapjevali ovu poznatu pjesmu.
Marija Ivoš osim što je čitala je ljubavne pjesme iz Jasenkine zbirke, dopala je ugodna dužnost pročitati sjajan tekst Nikoline Mojić objavljen u knjizi.
Mirjana Majić, nakon što nam je pročitala dvije pjesme, „Ljubav ne možemo staviti u džep“ i „Eh, da sam zelena Sava“, budući da je Makedonka (podrijetlom iz Skopja) koja od svoje osamnaeste godine živi u Zadru, otpjevala nam je na makedonskom jeziku makedonsku pjesmu „Snošti minav pokraj vazi“. Potom se pjevala svima poznata makedonska pjesma „Biljana platno beleše“.
Nakon što je Marija Ivoš čitala pjesme „Pored tebe“ i „Zaboravila sam se smijati“, a Jasenka svoje pjesme „Terapija morem“ i „Zvijezda u moru“, Jelić je zasvirao popularnu pjesmu „Ne diraj moju ljubav“ koju je u originalnoj izvedbi proslavila klapa Šufit.
Kroz bilješku o piscu koju je čitala Mirjana Majić saznali smo štošta o Jasenki. Na primjer, da je rođena 16. svibnja 1961. godine u Zagrebu, no nakon osnovne škole živjela je i školovala se u Samoboru. Prve pjesničke korake započela je u petom razredu osnovne škole, kada su joj pjesme objavljivane u školskim novinama. Od ranih godina imala je sklonost umjetnosti te je bila članica školskog zbora, folklorne skupine i foto grupe. Tijekom odrastanja u nekim periodima života zapostavila je svoju želju za umjetničkim izričajem, a umjetnička iskra koja je u njoj tinjala ponovno se rasplamsala u zrelim godinama.
„Vječni lutalica i putnik, koji u svom ponekad preteškom koferu donosi radost i razumijevanje te tugu i krik pronalazi smiraj u malom mediteranskom dragulju, gradu Biogradu na Moru gdje upija mirise tamarisa i soli, govor vala i plavetnilo mora. Svaki trenutak hvata svojim unutarnjim porivima, bilježi stihom, fotografijom, pjesmom. U želji da podijeli svoja razmišljanja, uhvaćene trenutke i ljepotu riječi 2012. godine započinje objavljivati na raznim portalima pod pseudonimom Enediel. Od 2013. Godine objavljuje u mnogim zajedničkim zbirkama poezije (preko 30). S drugim autorima govori svoju poeziju za TV emisiju IMPULS poezija na Varaždinskoj televiziji. Pjesmom „Gda Martinje“ dojde 2017. godine osvaja drugo mjesto na „Najkaju“ u organizaciji radio Sljemena. Pjesma „Gda Martinje dojde“ izvedena je na festivalu u Pitomači (glazbenici – Dečki z bregov, aražer – Davor Jembrešak).
Prvu samostalnu zbirku pjesama „More mojim očima“ objavljuje 2016. godine otvorivši tako vrata svojim stihovima širokoj čitalačkoj publici. Slijedi niz promocija i sudjelovanja na mnogim festivalima i umjetničkim događanjima širom Hrvatske i u inozemstvu. Zastupljena u Zborniku u Krapini, Ludbreg – povodom dana krvi Kristove (Božja kap). Pjesma „Lijep dan“ prevedena je na njemački i čitana na oba jezika, a Jasenka pohvaljena za interpretaciju, što je objavljeno i naglašeno u njihovom listu i stranici „Poštanski sandučić“. Neke od pjesama prevedene su na više jezika: slovenski, engleski, njemački, makedonski, romski i arapski.
Jasenka Medvedec žena je koja svoju svestranost ne podcjenjuje, već je nadograđuje, paralelno s pjesničkim izražajem bilježi ljepotu trenutka svojim fotografskim objektivom te daruje promatraču smiraj pogleda. U 2017. godini pripremila je tri samostalne izložbe fotografija (Biograd na Moru, Zadar i Zagreb) te izdala dvije knjige pjesama „More mojim očima“ (2016.) i „Tri suze“. Članica je HKD-a (ogranak Zadar) i KLD Rešetari. Također je nositeljica medalje i diplome izvrsnosti na Svjetskom šampionatu u Bukureštu u rujnu 2019. godine, te pohvale i medalje s Prvog međunarodnog romskog festivala pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Srbije.
Jasenka upija ljepotu, osjećaje…te ih stavlja u riječ i dijeli s drugima.“, rečeno je na promociji.
Za kraj je Jasenka čitala pjesme „Božja kap“, „Isuse ruku mi pružaš“, „Bol“, „Metar od mene svi“ i „Nisam slika“ i zahvalila svima koji su se hrabro odazvali na promociju njenih pjesama koronavirusu usprkos.
Jasenkinu pjesmu „Gda Martinje dojde“ koja je uglazbljena te je premijerno izvedena na drugoj festivalskoj večeri 25. glazbenog festivala Pjesme Podravine i Podravlja: Pitomača 2017 mogli smo poslušati prije tri godine u izravnom prijenosu na Drugom programu HTV-a, a danas na YouTube-u: