Napokon neki kulturni događaj u sušnom razdoblju biogradske kulturne scene odvijao se u Biogradu na Moru u subotu, 1. kolovoza 2020. godine u večernjim satima. Na poziv organizatora odnosno suorganizatora tj. Zavičajnog muzeja Grada Biograda na Moru, nazočili smo otvorenju jedne nadasve zanimljive izložbe. Riječ je o izložbi „Metal“ akademskog kipara Ivana Midžića koji je svoje sklupture, crteže, nakit i fotografije ovom prigodom izložio u prizemlju biogradskog muzeja.
Graf Art Tonćija Jeličića i Gradska galerija Biograd, uz Zavičajni muzej, glavni su organizatori ove izložbe koju su, pod pokroviteljstvom Grada i TZG Biograda na Moru na svečanosti otvorenja prigodno predstavili i otvorili redom Tonći Jeličić, Draženko Samardžić, ravnatelj muzeja, sam autor i Ivana Stamičar u ime gradonačelnika i gradske uprave.
U 21 sat te kolovoške noći bilo je vruće i sparno, ispred zgrade muzeja okupilo se mnoštvo ljubitelja kulture i umjetnosti. Dodatan umjetnički štih svojim glazbenim nastupom dodavao je ovome događaju Tomislav Milačić svirajući saksofon ispred zgrade muzeja, a njegov ugodan, lijep, topli i jazzy ton privlačio je prolaznike koji su zastajali kako bi ga poslušali i dokučili što se zapravo ondje zbiva. Atraktivni modeli u dugim bijelim haljinama, njih tri gracije, dodatno su privlačili pozornost.
„Dobra večer svima, večeras slavimo!“, započeo je slavodobitno vidno raspoloženi Tonći Jeličić i nastavio napola šaljivo, a napola u ozbiljnom tonu:
„Pokušat ću biti kratak, pripremio sam nekih 45 minuta, nadam se da vam neće biti problem iz različitih aspekata sagledati ovu tešku situaciju.. Naši gosti večeras doputovali su iz različitih strana svijeta, većinom Hrvatske, ja ću iskoristiti priliku da vam predstavim tko je s nama sve večeras, da vam predstavim neke poznate goste. Imat ćemo jedan dio sa curama našim, predstavljanje nakita, imat ćemo jedno iznenađenje oko 22 sata tu ispred muzeja i imat ćemo, a ja ću zamoliti tu da me stvarno shvatite ozbiljno – kroz muzej ‘ko nema masku imamo je mi za vas. Red je da svojim primjerom pokažemo da smo primijetili trud naših zdravstvenih radnika, od dr. Vinka Pešića kojeg nažalost nema večeras s nama, ali on je negativan, do nekih mladih doktora na “Franu Mihaljeviću”, koji su stvarno ovih šest mjeseci podnijeli jedan težak teret, pa da mi budemo u skladu s time među ostalim odgovornima.“
Time je Jeličić skrenuo pozornost na aktualnu pandemiju i pozvao nazočne da se ponašaju odgovorno, te u skladu s preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo nose maske u zatvorenom prostoru, gdje je izložba postavljena, pa prilikom razgledanja. Predstavio je potom autora izložbe Ivana Midžića, ističući njihovo dugogodišnje poznanstvo, dugo, kako navodi, između pet i deset godina i njihovu suradnju i prve početke s nakitom koje ovaj umjetnik izrađuje. Predstavio je potom i njegovu suprugu, samozatajnu Hanu, koja je, premda ne vidimo potpis, zaslužna za tekstualni dio u katalogu izložbe. Preporučuje nam ga kako bi saznali više o autoru.
„Ivan Midžić rođen je 1976. u Osijeku. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2020. godine a magistrirao na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani 2007. godine. Osim izlaganja svojih konceptualnih radova i skulptura na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, od 2004. Dizajnira nakit te sudjeluje na modnim revijama i izložbama. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu“ – između ostalog stoji u katalogu.
„Preporučio bih vam svima katalog izložbe, gdje se nalazi Hanin tekst koji je jako kratak, sažet i sve ono što biste trebali znati o Ivanu piše u kratkom životopisu, da vas s time ne opteretim.“, kazao je uostalom Jeličić i potom predstavio i nabrojio ostale nazočne:.
„S nama je večeras i naš domaćin, Draženko Samardžić u ime Zavičajnog muzeja, predstavnica Grada Biograda na Moru, gospođa Ivana Stamičar u ime gradonačelnika. S nama je Karla, s nama je Paula i s nama je Nika. S nama je i Teri. Dobro večer Tere. Pozdravio bih ljude koji su došli iz Šibenika, Splita i tako dalje. Ovo društvo tamo iza. Tončica! Tončica je imala izložbu prošli tjedan otvorenu u Šibeniku, kome je Šibenik blizu, pa gore u Svetom Krševanu, još uvijek je postavljena. Hvala vam što ste potegli iz Splita. Ima nekih Šibenčana koliko sam čuo…I sad bi bilo vrijeme da ja malo pustim Tomislava, pa ćemo nastaviti s kratkim, službenim dijelom programa. Jel’ može tako?“
„Ovo je bio uvod?!“, upitao je netko iz publike.
„Tako je. Ja ću govoriti nekih 45 minuta, molim da me shvatite ozbiljno!“, odgovorio je u šali Tonći Jeličić i također zamolio „društvo iz ugla da ne provociraju službeni dio otvorenja“. Naravno da se šalio. Ponavljamo, riječ je o vrućoj kolovoškoj noći prepunoj iznenađenja.
Riječ je preuzeo ravnatelj muzeja, Draženko Samardžić.
„Evo, budući da je Tonći već limitirao svoje vrijeme, ja ću biti kratak. Dobro večer svima. Svjesni smo kako zapravo živimo u nekakvim nenormalnim vremenima i mi smo se ipak potrudili, pa ćemo se ponašati, ajmo reći u navodnicima, kao da je sve normalno. Tonći je već upozorio na ove poznate mjere. Ja se jedino mogu vama svima zahvaliti što ste se odazvali u ovo toplo kolovoško ljeto, što je naravno i normalno u ovo vrijeme. Evo, poželjet ćemo da to ljeto što duže potraje kako bi bila još jedna uspješna turistička sezona od koje živi veći dio ljudi, pogotovo u Biogradu i drugim primorskim gradovima i sigurno je to jedan veliki bitan dio za budžet Republike Hrvatske, što duže potraje. Dakle, još jednom, iskreno hvala. Čestitke gospodinu Ivanu Midžiću, hvala svima koji ste se odazvali i na kraju, to će sigurno Tonći poslije reći, hotelska kuća Ilirija, kojoj se ovoga puta javno zahvaljujemo, priredila je jedan bogati šarolik domjenak, pa naravno da nakon službenog otvorenja izložbe svi smo pozvani u lapidarij na nastavak druženja i ono što slijedi, a što je Tonći već rekao, jedno iznenađenje oko 22 sata. Hvala vam lijepa i uživajte u ovoj prekrasnoj večeri.“
Tonći Jeličić pozvao je autora, odnosno pružio mu mogućnost izbora: „Ivane, hoćeš podijeliti s nama neke utiske u Biogradu ili bi samo rekao „izvrstan“?“
Kratko i jasno, tek s jednom rečenicom: „Kao što smo rekli „izvrsno“, samozatajni Ivan Midžić glatko je izbjegao govoriti duže u mikrofon. No uskočio je Jeličić pravdajući ga:
„Rekao je da ga pustim na miru, da će on svojim radom zapravo sve poruke prenijeti. Imamo njegovih radova u pastelu na zidovima, imamo reljefnih od aluminija, čelika, isključivo aluminija, nešto manje čelika. Cure će kroz večer prikazati razne vrste nakita. Bit će nešto prema galeriji, pa će se vraćati. Ne bih imao ništa posebno dodati, nego zamoliti gospođu potpredsjednicu Gradskog vijeća da nas pozdravi u ime gradonačelnika i proglasi izložbu otvorenom.“
Mikrofon je preuzela Ivana Stamičar.
„Hvala! Evo, ja ću također biti kratka. Pozdravljam vas, kao što je rekao Tonći, u ime gradonačelnika Grada Biograda i Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru i proglasila bih ovu izložbu otvorenom. Uživajte!“, uistinu je bila kratka i jasna Ivana Stamičar.
„Evo, hvala svima. Idem pripremiti cure za reviju. Znači, molim vas maske kroz muzej, to vam je uvjet da možete doći u lapidarij di je onaj obećani domjenak. Zahvalio bih ponovno gospodinu Ražnjeviću koji je u zdravstvenim problemima, ja mu želim što brži oporavak. Ilirija je naša najjača turistička kuća, oni su uvijek s nama, u muzeju i galeriji. Ne mogu im dovoljno zahvaliti koliko nam znači njihova potpora kod ovakvih događaja. Naravno, i gradskoj upravi, a posebno Draženku koji je ovo sve skupa sa mnom kroz ovih par dana prošao malo emotivno i malo kroz nervozu. Ali sad je svemu kraj. Hvala vam i vidimo se večeras kroz muzej i u lapidariju. Živili!“
Sve je ovo izrečeno na svečanosti otvorenja izložbe, koja je bila prilično živahna i dinamična.
U vrućoj kolovoškoj noći sam pogled na hladni metal u srebrnoj boji nakratko je nudio osvježenje. Tu su različite metalne rozete čiji naziv sugerira materijal od kojeg su napravljene, odnosno, od čega su dizajnirane, poput „Fe – Al“, „Al na limu“, „Fe sfumato“, „Al sfumato“ i druge, a predstavljaju jednome promatraču autorovu autentičnu i jedinstvenu metodu obrade metala te njegov iskristalizirani umjetnički rukopis i potpis.
Osim dizajnerskog nakita koji su nosili modeli, uobičajene veličine i namjene, stvorene iz sirovosti prirodnih materijala, neki su malo veći i nenosivi primjerci izloženi u hodniku. No ono što svakako plijeni pozornost i dominira čitavom izložbom i predstavlja autorovo trajno nadahnuće jest skulptura „Izvor aluminija“ postavljena poprijeko duž čitave prostorije, sa zida se spušta i po podu.
Izložba se tijekom mjeseca kolovoza može pogledati u Zavičajnom muzeju Biograd, a svratite li u Gradsku galeriju Biograd, pronaći ćete još radova ovoga umjetnika.
Posebno iznenađenje večeri je model Paula Jeličić koja je tijekom večeri pozirala s nakitom najzad pokazala kako uz skladne, fluidne pokrete vješto žonglira s vatrom, pravom vatrom. Svoj mistični ples vatrom dodatno je začinila gutanjem vatre, ostali smo bez daha.
Pretpostavljamo da je ova prelijepa djevojka marljivo vježbala, jer za ovako skladne i izbrušene pokrete potrebno mnogo truda, vremena i vježbe, samokontrole i koncentracije.
Hvala organizatorima i sponzorima izložbe, bila je ovo večer za pamćenje.
Neke kadrove pogledajte i u našem videu koji smo, u znak podrške ovakvim događajima kreirali i podijelili po društvenim mrežama 🙂