Na poziv Josipa Deura, privatnog poduzetnika, vlasnika vučne službe i autolimarske radnje Deur, u subotu, 20. lipnja 2020. godine, posjetili smo ravnokotarsko selo Nadin kako bismo nazočili cjelovečernjem kulturno-umjetničkom programu: projekciji dokumentarnog filma „Slike iz života ratnika“, predstavljanju glavnih protagonista filma – vukovarskim braniteljima i nastupu KUD-a „Sveti Ante“ iz Nadina.
Hrvatski Nadin mjesto je heroj, ali i žrtva velikosrpske agresije na hrvatski narod i novorođenu hrvatsku državu. U povijesti Nadina ostat će trajno zabilježen kobni dani, 18. i 19. studenog 1991. godine, kada su istovremeno pali herojski grad Vukovar i Škabrnja, a nakon toga su srpske paravojne formacije uz pomoć JNA ušle u Nadin, gdje su pobili 14 civila, troje se još uvijek vode kao nestali, pet su vojne žrtve s hrvatske strane. Isti dan, 19. studenog 1991. godine palo je i Borovo Naselje.
Civilne žrtve Nadina su Danka Brzoja, Stoja Brkić, Maša Čirjak, Ika Čirjak, Ive Glavić, Stana Glavić, Luca Glavić, Jakov Šestan, Marija Šestan, Ivanica Plastić, Roko Šimurina, Kata Šimurina, Šime Glavić i Nikola Atelj. Nestali Nadinjani su Petar Glavić, Marija Glavić i Ante Marić, dok su vojne žrtve Nadina Omer Slavko Brzoja, Milivoj Glavić, Novica Atelj, Tonći Šembera i Tomislav Šestan. Žrtve Nadina, njih ukupno 22-je, imaju danas u Nadinu velebni kameni spomenik na kojem se nalaze njihovi osobni podatci: ime i prezime, godina rođenja i godina smrti, status žrtve.
Kao što vidimo, Nadin i Vukovar imaju puno toga zajedničkoga.
Josip Deur, uz zadarsku HVIDRU i Ivicu Arbanasa koji joj je predsjednik, organizatori su i domaćini skupa u Nadinu, gdje su u subotu, 20. lipnja 2020. godine, okupili mnoge vukovarske branitelje, sve odreda časne i hrabre ratnike. Između ostalih bili su ondje Ivan Anđelić Doktor, glavni protagonist dokumentarnog filma „Slike iz života ratnika“, Nikola Margarin iz Sotina, porijeklom iz sela Korlata pokraj Nadina, Zvone Gelemanović, maloljetni dragovoljac kojeg je Šljivančanin kao ranjenika iznio iz vukovarske bolnice, Zdenko Štefančić zvani Plavi Pet, čiju su četverogodišnju kći Martinu i majku Bernardicu u Borovu Selu 1993. godine zvjerski ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i JNA, Damir Plavšić koji je predstavom „Birka za Vukovar“ prošao gotovo cijelu Hrvatsku, brojne države Europe i svijeta, Vlado Horvatić, vukovarski branitelj iz Varaždina, Tomica Fijala i brojni drugi, među kojima i rođena Vukovarka, Karolina Vidović Krišto. Uz predstavnike civilnih, vojnih i crkvenih vlasti, MO Nadin i Grada Benkovca, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, gosta i uzvanika, među kojima i Danijel Kotlar, ratni zapovjednik 7. domobranske pukovnije i 113. šibenske brigade, kod velebnog kamenog spomenika nadinskim žrtvama položili su cvijeće i zapalili svijeće.
„Posebna čast mi je što sam u selo svoje majke imao priliku pozvati prijatelje s kojima već dvije godine neprestano radim na istraživanju bitke o Vukovaru. Teško je ove trenutke prolaziti, vrlo su emotivni, posebno gledati ove ljude u oči i sjetiti se svih njihovih tragedija. Ali u svemu tome pronašao sam nešto jako lijepo. Ove godine, kada smo s grupom studenata povijesti sa Sveučilišta u Zadru posjetili Vukovar, u tom Vukovaru nađem gospodina koji se preziva Margarin. Kad sam to čuo, srce mi je bilo kao kuća. Odmah sam zvao svoju majku da vidim odakle poveznica i u istom trenutku rodila se ideja da ovaj film i taj čovjek moraju doći u Nadin, premda sam kasnije saznao da čovjek potječe iz mjesta Korlata pokraj Nadina.“, opisao je Josip Deur nazočnima što je u stvari bio glavni povod ovome događaju.
Nakon što je pao mrak, na igralištu osnovne škole u Nadinu intonirana je hrvatska himna, minutom šutnje svi nazočni su odali počast svim hrvatskim braniteljima i civilima, održana je projekcija dokumentarnog filma „Slike iz života ratnika“, nastupio je KUD „Sveti Ante“ iz Nadina i na kraju su se nazočnima, u ime organizatora, obratili Josip Deur, Ivica Arbanas, a po koji riječ iskazali su ondje i vukovarski branitelji.
„Povijest hrvatskog naroda prepuna je crtica, sličica i slika koje pričaju priču o tisućljetnoj borbi jednoga naroda, brojčano malog, no upornošću, ustrajnošću, skromnošću, hrabrom prihvaćanju i poniznom nošenju križa, velikog, ponosnog i hrabrog. Borbi za svoje mjesto pod suncem. Slobodu. Zrak! Na povjesnici hrvatskog naroda galerija je velikana, no u pozadini promiču slike, na njima križevi, na križevima ljudi. Po tim ljudima, skromnim, često neimenovanim, povijest Hrvata je jedan neprekinuti, cijelo tisućljeće dugi, križni put. Večeras pogledajte film, film koji priča o jednoj od tih slika na povjesnici hrvatskog naroda, o ljudima, o događajima, o vremenu. Vremenu koje je obilježilo povijest. Zadužilo naraštaje koji dolaze. A to vrijeme, zlatnim slovima urezano na povjesnici hrvatskog naroda su obilježili ljudi. Pogledajmo ih!“, govorila je Ivana Haberle u najavi ovog 50-minutnog dokumentarnog filma. Haberle, inače predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu Zadar, vodila je i cjelokupni kulturno-umjetnički program u kojem je nastupio i KUD „Sveti Ante“ iz Nadina i predstavio bogatu kulturnu baštinu nadinskog kraja.
Promovirajući bogatstvo i raznolikost etno baštine, uz živopisnu narodnu nošnju, oživjeli su tako u Nadinu izvorni i tradicijski napjevi Ravnih kotara, gdje su članovi KUD-a „Sveti Ante“ između ostalog zapjevali:
Di se zora iza brda krije,
Tu je Nadin, selo najmilije.
***
Selo moje dok ti ime traje,
Čuvat ćemo tvoje običaje.
***
Oj Nadinu ruševino stara,
Gorio si poput Vukovara.
Gorio si nekoliko puta,
Za dušmana ti si zmija ljuta.
***
Na vrh sela kamena kapela,
Svetog Ante zaštitnika sela.
Na izlazu Nikole Putnika,
Nadinu si ponos i dika.
KUD „Sveti Ante“ iz Nadina jedan je od najaktivnijih KUD-ova benkovačkog kraja, najpoznatiji po tome što organizira smotre Cvitarijade (ove godine trebala bi biti 14.-a po redu) i tako čuvaju nematerijalnu kulturnu baštinu koja će uskoro biti pod zaštitom UNESCO-a.
Dokumentarni film „Slike iz života ratnika“ redatelja Silvija Mirošničenka i producenta Antuna Ivankovića govori o ratnom putu Ivana Anđelića Doktora, vukovarskog branitelja iz Tovarnika, koji vuče obiteljske korijene iz Rame. Poput svih velikih heroja tih, skroman, prema svjedočenju suboraca bio je srce i duša svoje ratne postrojbe. Nakon pada Vukovara sa svojim stečenim ratnim iskustvom i suborcima krenuo je put Rame, gdje postaje zapovjednik obrane te ustrojava brigadu Rama. Polovicom lipnja 1992. godine bio je teže ranjen te je, nakon teškog izvlačenja i višesatnog putovanja preko Vran planine, prebačen u splitsku bolnicu. Premda ranjavan više puta, odbijao je otići u zasluženu mirovinu te je nastavio karijeru profesionalnog vojnika. Umirovljen je tek nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i preustroja ratnih postrojbi Hrvatske vojske.
Kao glavni protagonist ovog filma, Ivan Anđelić Doktor obratio se publici.
„Evo, ja ću pokušati biti kratak, znam da to je nemoguće. Sve vas pozdravljam i drago mi je da ste se okupili u ovako velikom broju. Ja i suborci potječemo iz malih mjesta kao što su naš Arbanas, naš Nikola Margarin iz Sotina, naš Zdenko iz Borova Sela. A te djece iz tih sela bivše Općine Vukovar bilo je više u aktivnoj gardi kojoj smo mi pripadali nego iz samog Vukovara. Došlo je i puno dragovoljaca iz ostalih dijelova Hrvatske, iz Đakova, Našica, Vinkovaca, pojedinačno iz cijele Hrvatske, Hercegovine i jednog dijela Vojvodine. Mi smo se tako našli na tom jednom mjestu i valjda je samo dragi Bog odlučivao o sudbini, rezultat se vidio. Žrtve su pale velike, ali kad pogledamo i dođemo u ovaj Nadin, kako vidimo i ovdje su.
Svećenik koji je ispratio moju djecu na Lošinj jedan je od prvih svećenika koji je ubijen u Tovarniku, a preko 70 i nešto ljudi ubijeno je kada je selo palo bez ikakava otpora.
Selo Sotin, odakle je naš Nikola Margarin, ima preko 50 i nešto ljudskih žrtava, pola ih se još traži i zato i jeste u cenru sela natpis – Recite nam gdje su naši najmiliji.
U selu Lovas, koje je brojalo preko tisuću i nešto stanovnika, ubijeno je preko 80, skoro 90 ljudi, ali ne u ratu nego po osvajanju, poslije. Porušili su katoličku crkvu koja je bila preko tristo godina stara i napravili su na tom mjestu srpsku crkvu a imali su svega tri kuće pravoslavnih ljudi na tome dijelu. I napravili su mauzolej, srpsku crkvu u centru, na privatnoj zemlji, a naziv sela Lovas preinačili su u Dušanovac. Htjeli su jednostavno reći – vi tu nikada ni bili niste.
Selo Berak isto ima masovnu grobnicu s preko pedeset mrtvih. U tih 4-5 nabrojanih sela, preko 350, skoro 400 mrtvih. Znači, mi smo u tim selima i vi ovdje doživljavali istu sudbinu od tih naših dojučerašnjih susjeda i, kao, braće.“, započeo je Doktor, te potom ispričao osobnu i tragediju rodne Rame gdje su četnici 1 800 ljudi u nekoliko dana 1942. godine poubijali, također i majčinog brata po kome je dobio ime, kojeg su potom zabranili i dostojno sahraniti. Ispričao je priču o svojoj razdvojenoj obitelji, opisao je trenutak kada mu je vlastita kćerka održala, kako kaže, roditeljsku, moralnu i političku lekciju kada ga je u jeku rata telefonskom linijom s Lošinja u Vukovar prozvala da se ne brine o svojoj vlastitoj djeci dok on u Vukovaru ratuje. U to vrijeme, dok su mu djeca boravila na Lošinju, supruga mu je bila zarobljena u Iloku, no srećom, spasila se.
Osim o hrabrom i odvažnom Doktoru, dokumentarac dijelom govori i o zaslugama Ivice Arbanasa u obrani Vukovara. Sa svega 23 godine Arbanas je u periodu od 15. kolovoza do 2. rujna 1991. godine bio prvi zapovjednik obrane Vukovara. Kao zapovjednik Zbora narodne garde u Vukovaru i svih drugih postrojbi koje su se tada nalazile na širem području Vukovara, prve crte obrane od agresora, donosio je najvažnije odluke, a pod njegovim zapovjedništvom izvršena je zapovijed da se puca na neprijateljske borbene zrakoplove. Uništeno je pod njegovim zapovjedništvom ukupno 12 oklopnih vozila i 4 zrakoplova, zbog čega mu se prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman javno zahvalio u središnjem Dnevniku. Zahvalu Arbanasu pročitao je urednik Dnevnika, legendarni Branimir Dopuđa, koji je cijeli Domovinski rat slao pozdrav hrvatskim braniteljima „ma gdje bili“. Autentična snimka, isječak iz Dnevnika o kojem govorimo, prikazana je ovom prigodom i u Nadinu. U Vukovar su 2. rujna 1991. godine došli Dedaković i Borković, a Arbanas im je predao zapovjedništvo i upoznao ih sa svim važnim punktovima kojima je on zapovijedao do tada.
Ivan Anđelić Doktor je u svom obraćanju posebno je istaknuo bolne neistine s kojima se istinski vukovarski branitelji danas susreću, pa čak i nakon postojećih dokumentacije i autentičnih snimki od kojih su neke i ovom prigodom i u Nadinu prikazali.
Damir Plavšić ovom prigodom je govorio:
„Draga i poštovana djeco i mladi, poštovani suborci, članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, dragi i poštovani stanovnici Nadina i okolnih mjesta, hvaljen Isus i Marija. Nisu mi rekli da ću govoriti, tako da se nisam ni pripremio. Ali možda samo nekoliko kratkih rečenica o bitki za Vukovar. Večeras ste pogledali slike o tome kako je obični mali čovjek uz Božju pomoć učinio čudo. Bitka za Vukovar jedna je zaista od najveličanstvenijih bitki hrvatskoga naroda koju mnogi u stranim zemljama uspoređuju s bitkom Alamo ili s bitkom za Staljingrad. Nas 1803 hrvatska branitelja na samom početku Domovinskog rata uspjelo je punih 88 dana odolijevati neprijateljskoj sili koja je imala na stotine i stotine tenkova, zrakoplova, brodova i kojekakvih čuda od tehnike i naoružanja. Dakle, punih 88 dana nas 1 803 na početku borilo se i suprotstavilo se sili koja je brojila do 80 000 neprijateljskih vojnika. Dakle, ovi obični, mali ljudi uz Božju pomoć zaista su napravili čudo. Ne bih više o tome, puno ste vidjeli u filmu, hvala vam od srca. Imao sam posebnu čast, i ja i moji suborci, što smo se došli pokloniti žrtvama koje su ubijene ovdje u Nadinu, ali posebno što smo imali čast pozdraviti se s vama, hrvatskim braniteljima, članovima obitelji poginulih i nestalih. Hvala vam i dragi Bog vas blagoslovio.“
Ivica Arbanas se na kraju, kao jedan od domaćina, organizatora događaja, kao predsjednik HVIDRE Zadar, skupu u Nadinu obratio s nekoliko rečenica.
„Dragi prijatelji, hvala svima što ste došli. Udruga HVIDRA Zadar organizira i dalje radi, nama je cilj da ovakvi događaji idu i van Zadra, van gradova, po manjim mjestima, posebno Nadinu koji je stradao i time može se povezati s mjestima bivše Općine Vukovar. I zato smo još prošle godine ovo dogovorili i napravili tu poveznicu uz Josipa Deura, Ivana Anđelića Doktora i našega prijatelja Plavšića. Ovaj projekt je nastao zbog toga da se iskaže istina o Domovinskom ratu, jer istina čuva dignitet Domovinskog rata. Domovinski rat je temelj ove hrvatske države.“, započeo je Arbanas i nastavio:
„A drugo, ja sam tu iz mjesta Smiljčića, tko ne zna, a meni je drago kada ja Vukovarcima kažem da je Vukovar u ratu bio moj drugi dom. Ali ja ne znam bi li i koliko bi to drugih Vukovaraca došlo braniti moj dom i ja to volim njima svako malo reći budući da je dosta naših ljudi došlo izvana braniti Vukovar i njih puno je poginulo. Evo, i moj Doktor, Ivan Anđelić nije iz Vukovara, već je iz Tovarnika. Čitava gardijska postrojba, koja je temelj obrane, uz domaće mještane držali su glavne pravce, su ljudi koji nisu Vukovarci. Ali to nema veze. Vukovar je bio naš dom. I mi smo bili spremni poginuti, jer smo znali u tome trenutku, bez obzira na to što su moji Tigrovi bili na drugim bojištima, i ja sam trebao biti, ali Merčep kaže „nema tko ostati tu“, dobro. Vidim ja da će biti krvi, već je bilo 2. svibnja kada su naši policajci ubijeni u Borovu Selu, ali nema veze, bojište je bojište, sve je to hrvatsko i to trebamo obraniti. Ono što je danas najvažnije, niti jedna žrtva se ne smije zaboraviti. Nadin ima 22-je, 14 civila, petoricu hrvatskih branitelja i 3 nestale osobe koje se još uvijek traže. Svaka žrtva je vrijedna, svaki čovjek je vrijedan, nestale treba naći i na tome raditi, da se pronađu. Zbog mira obitelji. To je najvažnije.“ Opisao je pritom Arbanas kako je pozitivno reagirala majka Velimira Đereka na sahrani svoga sina nakon što su pronađeni njegovi posmrtni ostatci, koja do tada nije imala gdje ni svijeću mu zapaliti. Istaknuo je da se moraju pokrenuti sve institucije, Ministarstvo hrvatskih branitelja i Vlada da se u konačnici pitanje nestalih već jednom razriješi.
Potom su Arbanas i Deur podijelili poklone, između ostalih vina privatnih nadinskih vinarija koja nose nazive poput „Nadinska rana Vrsaljko“, Šarićevo „Ruža hrvatska“, vrhunska vina „Syrah“ Tomislava Glavića i druga.
Po svoj poklon došao je i Zvone Gelemanović, još jedna vukovarska legenda koju je ranjenog Šljivančanin izvukao iz vukovarske ratne bolnice kada je po prvi put ušao u tu bolnicu, a ta slika obišla je cijelu Hrvatsku i svijet. Zvone je samo kratko kazao:
„Hvaljen Isus i Marija, meni je jako drago što sam došao tu među vassa svojim ćaćom Ivicom i sa svojim suborcima Plavšićem i ostalima. Ja sam zaljubljen! Ne mogu ja puno pričati, ja više volim zapivati, ja ću se još malo ženit’, pa evo, još jednom, hvala vam svima od srca.“
Želimo mu svu sreću ovoga svijeta i sretan brak. No Ivan Anđelić Doktor ovdje još nije završio, još je imao nešto za reći:
„Ja u Nadinu još nisam završio. Zahvaljujem na ovim poklonima. Kada sam rekao gdje idem i tko će sve biti ovdje nazočan, onda jedan naš heroj Vukovara, Mladen Horvat koji se borio najviše u Borovu Naselju i 9 mjeseci završio u logoru. Bio je krenuo u proboj, ali naišao je na ranjenog suborca i nije ga htio ostaviti. Uzeo ga je i prebacio dolje u bolnicu i tamo se predao zajedno s njim. Prošao je 9 mjeseci torture logora. I kada sam mu rekao tko će sve biti u Nadinu, on je rekao da izrađuje križeve od metaka, postolje od kamena, pa možeš ponijeti zapovjedniku Arbanasu jedan i kome još želiš dati.“
Dobili su tako i organizatori križeve od vukovarskog branitelja Horvata, Ivica Arbanas i Josip Deur svoj križ, ali i rođena Vukovarka Karolina Vidović Krišto koja ih prati i ima njihovu apsolutnu podršku. Napominjemo da je Josip Deur nosio veliki križ na svojim leđima prešavši tako 294 kilometra od Zadra do Zagreba. Također je ovaj veliki vjernik i domoljub, zaštitnik nemoćnih, bosonog u molitvi prešao 2.5 kilometara križni put na brdu Brisnica povrh Posedarja.
Druženje s vukovarskim braniteljima nastavilo se uz roštilj koji su priredili gostoljubivi mještani Nadina do dugo u noć. Među nazočnima bilo je i nekoliko Biogradaca, video koji smo priredili sa snimljenim fotografijama s mjesta događaja svjedoči da je tako bilo. Pogledajte ga.