Dana 22. kolovoza 2019. godine s početkom u 19 sati u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru održana je promocija knjige „Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada II“ autora Ivana Mitrovića. Knjigu su publici i budućim čitateljima u Biogradu na Moru predstavili prof. dr. sc. Josip Vidaković, umirovljeni profesor s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, ali i sam autor.
Neugledan i tijesan prostor male čitaonice gradske knjižnice, prostorije u kojoj se tijekom večeri više od dva sata održavala promocija knjige, bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, a mnogi su, u nedostatku prostora, sjedili na hodniku. Visoku temperaturu zraka nije u dovoljnoj mjeri uspjela rashladiti ni klima u čitaonici, u prostoriji je zbog brojnog ljudstva na trenutke nedostajalo zraka za disanje, prozor se otvarao, pa zbog klime zatvarao, no unatoč svemu, publika je do posljednjeg trena (ili daha) koncentrirano pratila ovo zanimljivo i poučno predstavljanje i predavanje. Kako ni ta dva sata nisu bila dovoljna za predstaviti knjigu epskih razmjera, za ispričati njen sadržaj i okolnosti nastajanja, druženje se nastavilo uz razgovor, prigodnu prodaju knjiga, potpisivanje knjiga od strane autora i domjenak još dugo nakon službenog dijela programa.
A kako je sve to skupa izgledalo, pogledajte u video zapisu OVDJE.
Sve ovo ide u prilog uspjeloj organizaciji domaćina promocije i novoj ravnateljici knjižnice, Tihani Jurišić, koja u nekoliko uvodnih rečenica, nakon što je predstavila goste, nije zaboravila spomenuti da je autoru ovo drugo gostovanje u Biogradu na Moru, iza prve knjige bilo je ono upriličeno 2012. godine, te da je zadovoljstvo ponovno ga ugostiti. Istakla je da je riječ o vrlo vrijednoj knjizi koja u oba toma sadrži preko impresivnih 1 350 stranica, gdje je autor prema vlastitim riječima, svakodnevno radeći na knjizi u prosjeku između pet i osam sati dnevno, služeći se arhivskom građom i dokumentacijom, povijesnim knjigama i zbornicima, istražujući i svojim vlastitim sredstvima putujući od mjesta do mjesta, najzad sastavio knjigu koja progovara o temama koje su iznimno bitne, kako za povijest Medviđe, tako i za Zelengrad te župu Medviđu, ali i za hrvatsku povijest u cjelini.
Naime, prema povijesnim izvorima na prostoru današnjeg sela Medviđa nalazilo se staro selo Krmpote smješteno na području današnjih sela Medviđa i Zelengrad ili između njih. Podaci navedeni u knjizi sežu duboko u prošlost, od prapovijesti odnosno dvije tisuće i tristo godina prije nas, gdje povijesni izvori, pisani i arheološki ostatci, potvrđuju konstantnu ljudsku nazočnost na prostoru sela Krmpote, današnjih Medviđe i Zelengrada. Na prostoru drevnih Krmpota nalazio se u liburnsko doba rimski grad Sidrona (neki kažu i antikni grad Hadra, no Sidrona je i znanstveno potvrđena), značajno križanje rimskih cesta Salona-Burmun-Sidrona u današnjem Žegaru, te dalje preko Velebita i Like uz rimsku cestu Sisciu , današnje Sisak, Senj i Rijeku, dok je druga cesta vodila do Sidrone iz obližnje Aserije, koja je tada bila jedno od glavnih naselja na području Bukovice i Ravnih kotara. Pretpostavlja se da je u Sidroni rođen sveti Jeronim, o čemu je svojedobno pisao Marko Marulić.
„Dio knjige posvećen je doseljenju Hrvata na područje Dalmacije, pri čemu je bitno da se u Medviđi susjednom selu Parčići nalazi crkva sv. Ilije, katolička crkva iz XII., a neki kažu i XI. pa i ranijih stoljeća. Što je prava istina, o tom po tom, ali tamo se nalazi veliki broj starohrvatskih narodnih spomenika stećaka za koje je opće poznato da su pratioci hrvatskog naroda koji je ispred Turaka iselio iz Bosne i Hercegovine, uglavnom Hercegovine.“, istaknuo je Mitrović.
U Zelengradu se nalazila i starohrvatska utvrda Zelengrad, koja se između malog broja mjesta u okruženju nalazila na svim starim vojno-zemljopisnim kartama Mletačke republike i Hrvatsko-ugarskog carstva s početka XVI. stoljeća.
„U dijelu knjige koji je posvećen povijesti Hrvata iz Zelengrada, jedan dio je posvećen obitelji harambaše i serdara Janka Mitrović, i njegovih potomaka te članova obitelji Milković, na osnovu sadržaju izvornih mletačkih dokumenata, dokazujem da neizmjernu patnju naših predaka radi zaštite „ostatka ostataka Hrvatske i Hrvata, i vrijeme turskih osvajanja, a i kasnije.“, govorio je autor.
Govoreći iz vlastitog iskustva o svom dugogodišnjem poznanstvu s autorom knjige, dr. sc. Vidaković je o njemu imao samo najpozitivnije riječi.
„Ako u ikoga postoji entuzijazam, nevjerojatna energija, želja, volja da nešto stvori, da nešto napravi, da ostavi iza sebe, onda je to Ivan Mitrović. On nije profesionalni povjesničar, ali njegovo srce ne da mu mira u prevelikoj želji da pokuša objasniti sintezu cijelog tog prostora, toga kraja, gdje stalno koristi „Krmpote, Medviđa, Kreta, Zelengrad i župa Medviđa“, što znači da on to shvaća i doživljava kao jednu cjelinu, a ona je uistinu kroz povijest i bila jedna jedinstvena cjelina. Profesionalni povjesničar, tvrdim i jamčim, jer sam i osobno povjesničar, pored ostaloga po struci, nijedan se ne bi prihvatio ovakvog naslova i ovakvog djela i ovakvog raspona, definitivno. Ovoga se može prihvatiti samo čovjek koji ima nevjerojatni entuzijazam da pokuša tu svoju želju i taj svoj rodni kraj negdje zabilježiti i taj sveukupni zbir ostaviti svojim nasljednicima da trajno to postoji.“, govorio je profesor dr. sc. Vidaković te naglasio da ovu knjigu ne treba gledati strogo po povijesnim kondicijama.
No kako će knjigu čitati mahom laici, dužni smo objasniti da su u knjizi jasno i precizno objašnjeni povijesni događaji i procesi na području današnje župe Medviđa te bliže i dalje okolice, prostoru koji je u prijelomnim povijesnim trenutcima odigrao jednu od najvažnijih uloga u opstanku hrvatskog naroda.
Druga knjiga Ivana Mitrovića, prema riječima profesora dr. sc. Vidakovića, ima 830 stranica i 2 883 bilješke ili fusnote, a svaka fusnota svjedoči o tome koliko je autor konzultirao izvora koje je citirao i naveo. Samo ta činjenica ovdje dovoljno svjedoči o enormnoj energiji koju je autor uložio u stvaranje knjige, gdje je prezentirana povijest naselja starih 2 300 godina, od prapovijesti do današnjih dana.
Govoriti o žrtvama i patnjama hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu, zatim stradanja nedužnih hrvatskih civila u Domovinskom ratu, teško je i danas nama svima, osobito autoru na promociji knjige. Autor je, makar iz rijetko dostupnih izvora, spomenuo i nedužne civile stradale u Prvom svjetskom ratu. Ostalo je u njegovoj knjizi zapisano da je u ratnim okolnostima doslovce na kućnom pragu ubijeno više desetaka nedužnih osoba, civila hrvatske nacionalnosti.
Župna crkva Prikazanja BDM izgrađena 1855. bila je zapaljena 1941. godine i tek obnovljena 1991. godine ponovno, od strane domaćih Srba, srpskog agresora i JNA biva minirana i zapaljena. U njoj su izgorjela dva glagoljska kodeksa. Ponovno je obnovljena 2002. godine. Kameni ostatci miniranog zvonika župne crkve danas su razasuti uokolo, uklopljeni u okoliš u prostoru župne crkve koji na svečanom misnom slavlju povodom blagdana Glavosijeka Ivana Krstitelja okupi raseljene mještane i hodočasnike iz cijeloga svijeta.
U završnom dijelu knjige su navedena rodoslovna stabla za sve osobe župe Medviđa koji su ondje rođeni u zadnjih 230 godina, kao i rodoslovna stabla prvih generacija koje su odselile u više mjesta u Ravnim kotarima, tako da se u navedenim rodoslovnim stablima nalaze podatci za 8 000 osoba koje je autor izradio na osnovu originalne dokumentacije župe Medviđa.
Knjiga završava najboljim sastavom HNK Hajduka iz Splita: Katalinić, Buljan, Boljat, Peruzović, Rožić, Luketin, Žungul, Mužinić-Frfa, Oblak, Jerković, Šurjak, čija imena i prezimena je autor u jednome dahu nabrojio.
Svojim sadržajem knjiga je namijenjena svima, napose raseljenim Hrvatima iz Medviđe i Zelengrada i njihovim potomcima, jer to je knjiga o zavičaju njihovih bližih i daljih predaka.
P.S. A kako do nove knjige Ivana Mitrovića? O tome smo već pisali OVDJE.