Ovih dana započelo je rušenje motela u Biogradu na Moru, jednog od međaša hrvatske arhitekture, djelo proslavljenog hrvatskog i šibenskog arhitekta Ivana Vitića. Vitić je jedan od najuglednijih hrvatskih arhitekata i nezaobilazno ime hrvatske moderne arhitekture, a zaslužan je i za današnju vizuru rodnog Šibenika.
Iz njegove biografije vidljivo je da je završio Tehnički fakultet u Zagrebu, a zatim je od 1951. godine do 1965. godine vodio projektni biro Vitić. Projektirao je više obiteljskih vila u Zagrebu, Pionirski grad danas Grad Mladih u Zagrebu, stambene zgrade u Zadru, motele u Biogradu, Trogiru i Rijeci.
Nekoliko njegovih zgrada proglašeno je i spomenicima kulture Republike Hrvatske. Suvremenu arhitekturu jasnih kubičnih volumena i živa kolorita s izrazitim mediteranskim značajkama često interpolira u stare ambijente dalmatinskih gradova kako u rodnom Šibeniku tako i u Zadru, Komiži, Splitu. Bavio se regulacijom povijesnih dijelova gradova, primjerice obale u Šibeniku, Frankopanske ulica u Zagrebu, središta Mostara i Zadra.
Pišući o arhitektnoskim i urbanističkim vrijednostima niza motela koje je Vitić projektirao na jadranskoj obali Maroje Mrduljaš osvrće se i na biogradski:
“Serija motela Ivana Vitića uz jadransku magistralu: pored Rijeke, Biograda i Trogira jedinstveni su primjeri specifične turističke tipologije i rezultat su procesa urbanizacije jadranske obale pokrenutih razvojem masovnog turizma započevši od prve polovice 1960-ih.
Sažet i konzistentan arhitektonski jezik motela sukladan je nekima od drugih najboljih Vitićevih projekata: Stambenom bloku u Laginjinoj ulici u Zagrebu ili pak bivšim Domovima JNA u Šibeniku i u Komiži s kojima dijeli „mondrianovski“ pristup kompozicijama pročelja. Također, razgovor s kontekstom, čitljiv u korištenju kamena povezuje motele i sa ranijim radovima poput Pionirskog grada u Zagrebu.
U opusu Ivana Vitića serija motela se ističu kao skladno komponirani mikro-urbanistički ansambli koji uz centralnu zgradu uključuju i smještajne kapacitete u zasebnim volumenima-jedinicama. Svaki ansambl složen je lokalnim datostima parcela i topografiji. U slučaju Trogira, ravan teren usmjerio je Vitića prema vrlo preciznoj kompoziciji kubičnih i izduženih volumena gdje je postignut izvrstan balans između volumena i prostora.
Naročito dojmljiva dispozicija smještajnih jedinica u kojima se u identičnom ritmu izmjenjuju „puno“ i „prazno“. Organizacija svih prostora uzoran je primjer ekonomičnosti ali i zanimljivih prostornih međuodnosa u interijeru, kao i prijelaznih prostora između unutarnjeg i javnog poput galerija i natkrivenih prolaza.
Nažalost, moteli u Rijeci i Trogiru prepušteni su propadanju, a motel u Biogradu je preoblikovan do neprepoznatljivosti.”
Nakon rušenja motela u Biogradu na Moru, koji je svojom tlocrtnom razvedenošću u hladu borova osiguravao prožimanje s prirodom, najvjerojatnije ćemo dobiti još jedan sterilni betonski hangar na kojem će se neonskim slovima kočiti ime jednog od vrlih nam tržnih centara, s bolesnom klimom, koji čak nije niti hrvatski, niti u hrvatskom vlasništvu, a niti s hrvatskim imenom. Razvoj na hrvatski način. Sramota. – jedan je od komentara s društvenih mreža koji se odnosi na ovaj čin rušenja koji se upravo događa u Biogradu na Moru.