Prošlo je 26 godina otkako su “zvončići” iz Orkana ispaljenih s tada okupiranog dijela Republike Hrvatske, s biogradskog zaleđa na Biograd, plažu Soline, 14. lipnja 1993. godine oko 14:30 sati, usmrtili petero mladih ljudi i sedmero ranili. Među petero poginulih bila su tri pripadnika Hrvatske vojske – Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karlo Paić, ali i Lidija Vrankulj i Danijela Vidaković, civili, bezazlene mlade djevojke, koje su nakon ručka tog lipanjskog dana tamo otišle prošetati, popričati, osvježiti se u vrućem lipanjskom danu. Raketiranje ih je zateklo na mulu, ne dajući im nikakvu šansu za spas, jednako kao ni trojici spomenutih mladića u vozilu HV-a svega 50-ak metara udaljenom od njih…
Na biogradskoj plaži soline otkriveno spomen obilježje nevinim žrtvama
Pred oko 150 nazočnih nakon 26 godina na obljetnicu stravične tragedije u kojoj je na plaži Soline u Biogradu na Moru u samo nekoliko trenutaka poginulo petero mladih, sedmero ozlijeđeno, svečano je otkriveno spomen obilježje. Među poginulima bili su trojica pripadnika Hrvatske vojske, Karlo Paić iz Skradina, Marijan Pulić iz Bičana kod Skradina i Jozo Tomić iz Širokog Brijega u susjednoj Bosni i Hercegovini i civili Lidija Vrankulj iz Polače i Danijela Vidaković iz Biograda na Moru.
Još sedam osoba bilo je tada teško ranjeno: Tanja Tolić i Sebastijan Pešić iz Biograda na Moru, Dalibor Drlić iz Radošinovca, Neven Maleš iz Zadra, Stevo Jergović iz Sunje u Sisačko-moslovačkoj županiji, Dalibor Čović iz Širokog Brijega i Mladen Galić iz Splita.
Spomen obilježje nastalo na poticaj Udruge 1. A. satnije 113. brigade Šibenik i pod pokroviteljstvom Grada Biograda na Moru otkrili su članovi obitelji poginulih hrvatskih vitezova i civila. Obred blagoslova predvodio je don Marin Krešić, biogradski župnik.
Kao dio velike kamene stijene sa slikama poginulih spomen obilježje sadrži i njihova imena i u suzi na bijelom mramoru opomenu za buduće naraštaje napisane na hrvatskom i engleskom jeziku: „Prolazniče stani, klekni, pomoli se, tek onda kreni! Tu je 14. 6. 1993. stala mladost, tu su svoje živote dali…“ Slova je ugravirao Marijan Gverić Misaljević, kamenoklesar iz Knina.
„Srpski agresor nije birao sredstva ni ciljeve, niti se držao bilo kakvog ratnog prava i običaja u odnosu na civilno stanovništvo. Gazili su, razarali i zvjerski ubijali nevine ljude, uništavajući hrvatske svetinje, domove, crkve, škole, a naročito mlade živote“, s puno emocija progovorio je Dragan Toljan Tetejac, predsjednik Udruge 1. A. satnije 113. brigade Šibenik.
Potresne stihove čitao je Ivica Matešić Jeremija, dok se nazočnima obratio i Marijan Šimović, ratni zapovjednik 1. A. satnije 113 brigade Šibenik. Za svečaniji ugođaj uz domoljubne pjesme bila je zadužena klapa Barone iz Šibenika.
Cvijeće je položilo i svijeće zapalilo dvadesetak izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata te petero izaslanstva ovdašnjih lokalnih jedinica. Među, onima koji su zapalili svijeću istaknuli bi Željku Mitrović Jurić iz Vukovara, jednu od simbola stradanja grada heroja Vukovara, dobro znanu djevojčicom uplakanih očiju u plavom kaputiću u tužnoj vukovarskoj koloni, danas odraslu ženu i majku.
Drago Vrankulj, brat poginule Lidije, izjavio je, piše 24 sata, da je istovremeno i tužan i ponosan i k tome dodao: „Čekali smo spomenik 26 godina.“