Kako je otprilike izgledao Biograd 1933. godine, doznajemo iz zapisa objavljenog 1933. godine u sedmom broju šibenskog lista „Narodna tribuna“ pod naslovom „Biograd na moru uoči kupališne sezone“. U Šibeniku su se te novine izlazile pod raznim imenima (Narodna tribuna, Odbrana, Nova tribuna) u periodu od 1933. do 1941. godine. To glasilo jugoslavenskog integralizma izlazilo je najprije kao tjednik i polutjednik, poslije tri puta tjedno, a 1937. godine osam mjeseci i kao dnevnik. U prvoj godini izlaženja o Biogradu je na cijeloj jednoj stranici ostalo zapisano ovo:
Biograd na moru uoči kupališne sezone
Putujući iz Šibenika prema zapadu uzduž naše kršovite obale kroz čitavi niz otoka i otočića, koji svojom golotinjom svjedoče o svojoj nenapučenosti i bijedi, a svojim smještajem i svojom vanjštinom odaju ipak ugodan utisak nepatvorene prirodnosti, dolazi se poslije dvosatne vožnje u područje žive i pitome vegetacije, koja svojom zelenom koprenom prijatno djeluje na putnika, čije je oči zamorila monotonija sivog kamenja na čitavoj liniji od Šibenika do Pakoštana.
Odatle pa sve do Zadra proteže se zadarski kanal, koji svojom izvornošću, svojim šarenilom, svojim nanizanim otočićima i ubavim mjestancima pretstavlja možda najljepši, najpitomiji i najromantičniji dio Jadranske obale. Taj je predio uvijek lijep. Bilo u koje doba dana, može da se čovjek nauživa prirodnih krasota počevši od rane zore kada te onaj opojni zadah mora omamljuje pa sve do večeri, gdje suton svojim čarobnim bojama miluje nanizana sela, a svojim zlatnim zrakama oblijeva šiljke nebotičnog Velebita. Taj divni štimung upotpunjuje ugodno pjevanje marljivih ribara i otočana, koji se s lađama vraćaju svojim domovima, a lagani lahor milo prenosi čitavom okolicom metalnu simfoniju večernjeg pozdrava Nebeskoj Kraljici.
Tu se je na najljepšem mjestu, gdje se obala pruža u obliku malog poluotočića smjestio starodrevni Biograd, krunitbeni i prijestolni grad hrvatskih vladara iz vremena narodne dinastije.
Okružen pitomom okolinom i bogatim zaleđem, a svojim prirodnim krasotama obilno obdaren, pozvan je da obzirom i na svoj centralni smještaj postane faktično središte čitavog ekonomskog i političkog života primorskog dijela sjeverne Dalmacije, kojoj je svojedobno u istoriji i bio. Zna se da za ovo pitanje postoji hotimičnog i i nehotimičnog neshvaćanja i nepažnje, ali zna se i to da uza sve želje i vapaje rijetko se kada ostvaruju ciljevi, ako se pri tome čovjek ne posluži sa sredstvima, koja postepeno ali sigurno vode k cilju.
Da se uspješno istaknu privredne i maritimne prednosti Biograda potrebno je nadasve zainteresirati strance za sve ono što Biograd sa svojom okolinom može da pruži u svrhu odmora, razonode i prirodnih užitaka pa tek onda pri takovu raspoloženju može se koristeći se vezama raditi u pravcu ekonomskog i socijalnog podizanja.
Znamo da su uzduž naše obale mnoga neznana mjesta i suviše obdarena raznim privrednim, kulturnim i socijalnim tekovinama i ustanovama a to sve zato, što su pohvalnim radom svojih sinova uspjeli da skromna svoja svojstva razviču do zvučnih i privlačnih preimućstava bilo patriotskih bilo ekonomskih. Ne osuđujem to, ali upirem prstom u taj primjer, koji mora biti i suviše poučan za mnoga naša mjesta.
Dešava se da se stotine tisuća troše u neke klisuraste i nepošumljene drage izložene svakom vjetru i neugodnostima skopčanim sa pomanjkanjem i najosnovnijih atributa komforta, pozivaju se stranci u mjesta koja su radi svoje nesnošljive vrućine postala više nego poslovična, prave se reklame za kupališta koja su sve prije nego kupališta, a propušta se i najelementarnija dužnost da se bez ikakove zvučne reklame – koja u ovom slučaju nije nužna – opiše i istakne biogradska rivijera koja od prirode ima ono, što neka druga mjesta ne bi dobila ni uz neizrecive izdatke. Zašto? Zato, jer se skrštenih ruku čeka milost!
Tko je imao prigode da prošeće biogradskim parkom vidio je nešto, što se rijetko u Dalmaciji susreće. Velika, razvijena i pomno njegovana borova šuma proteže se par kilometara duž obale, od koje je dijeli moderan put, s čije morske strane uspijeva raznolika mediteranska vegetacija, koja se naročito ocrtava na čistoj azurnoj površini Jadrana.
Kroz čitavu se šumu vijugaju pravilni puteljci, koji vode do prirodne vidjelice, s koje puca pogled na čitavi zadarski kanal, ali ne onako da ti ono uznemiruje golotinja usijanog krša te visina i prisutnost lučkih naprava i tvornica, već ti se tu oko smiruje na nepreglednoj zagasito zelenoj borovoj kopreni na čijim se rubovima ocrtava more, otoci, daleka sela i Velebit.
Dok se na nekim kupalištima vidi kako posjetioci muku muče dok siđu u more i zaplivaju boreći se sa neuklonivim hridinama, škrapama i kamenjem a često puta i staklom, dotle se u biogradskom kupalištu „Soline“ čovjek ugodno šeta po pjeskovitom morskom dnu koje se postepeno spušta u razmaku od jednog kilometra. To je kupalište kao stvoreno i za početnike koji ne umiju plivati, kao i za najbolje plivačke šampione koji zaklonjeni od jakog zapadnjaka i uzburkana mora mogu da se do sitosti produciraju. Prilaz k moru je moderno izgrađen i opskrbljen s kabinama, a borova šuma dopire do mora gdje se čovjek odmara pošteđen od neugodne galame i prometne buke, koje tu apsolutno nema.
Kad zaduva jugo dignu se takovi talasi da ih je milina gledati kako se ruše o „solinske“ hridi u milijune kapljica i pjenušavih čipaka izvodeći pri tome takove glasove i šum koji ne zaostaje za najdubljim akordom Wagnerova genijalnog djelovanja! Ima ih, koji se u takovim valovima kupaju uživajući u pravilnom ritmu morskog njihanja.
Temperatura je u Biogradu vrlo ugodna osobito noću, čiju sparinu ublažuje svježi morski zrak bogat kisikom i svojom čistoćom. Po danu pak, dok u nekim mjestima našeg primorja vlada nepodnošljiva žega zbog nemogućnosti pristupa morskom vjetru, dotle na na biogradskoj rivijeri pravilno duva svakog dana svježi i dosta jaki zapadnjak, koji ljubitelji mora i pomorskog športa iskorišćuju jedrilicama vozikajući do obližnjih romantičnih otoka i primorskih mjesta kao Tkon, Pašman, Filip-Jakov, Pakoštane, Turanj i t. d.
Biograd ima električnu rasvjetu, nekoliko hotela – sada se izgrađuje jedan novi čisto velegradski baš na ulazu u park – a već dobiva i vodovod. Povezan je dobrim cestama sa okolicom i zaleđem kamo se mogu praviti šetnje, gdje se čovjek nimalo ne umori, a ipak pri tome negdje stigne, gdje se može da odmori, da nešto vidi i nauči.
Izvor: Narodna tribuna, 15. 4. 1933., Šibenik, god. 1, br. 7, str. 5.