Velika očekivanja od male djece, vrtića i odgojitelja

“Život je satkan tako da događaji nikad nisu, ne mogu i nikad neće odgovarati očekivanjima!” C. Bronte

Parafraziranje naslova romana Velika očekivanja Charlesa Dickensa u naslovu ovog članka ne znači da će se tekst baviti književnim uratcima. Ustvari ne u onoj mjeri u kojoj bi to zaslužio veliki Dickens. Namjera ovog teksta posve je drugačija – pokušati opisati koliko se stvarnost boravka djece u vrtićima razlikuje od očekivanja odraslih.

Početak je pedagoške, “vrtićke” godine. Roditelje, koji su uspjeli osigurati mjesto u jaslicama ili vrtiću za svoje dijete, sa svih strana obasipaju savjetima o procesu prilagodbe djeteta na ustanovu. Poneki savjeti upućuju se i na račun prilagodbe roditelja. Najrjeđi su oni koji se bave prilagodbom odgojitelja na novu skupinu, novu djecu i nove roditelje. Vjerujem da ste marljivo proučili kako najlakše i najbezbolnije proći kroz proces prilagodbe te da se polako prilagođavate na novonastalu situaciju. U trenucima kada je roditeljima najvažnije pitanje kada će dijete konačno krenuti s radošću u vrtić, vjerujte da je samo pitanje dana kada će se pojaviti nova pitanja: Što i kako se nudi djetetu u vrtiću? Naravno, ne misli se pri tom na različite programe koje nude vrtići, već na očekivanja koja svakog dana rastu u očima roditelja.

Vjerujem da većina roditelja na pitanje o tome što očekuje od vrtića za svoje dijete bez puno promišljanja daje odgovore da se dijete dobro zabavlja, da bude sigurno, da bude veselo i sretno.

Ali kad malo razmisle lista očekivanja raste, pa se tu pojavljuje još i:

da ga nitko ne tuče (naravno, posve opravdano očekivanje)
da se nikad ne igra samo
da drugi uvažavaju njegove/njezine ideje
da nikad ne plače
da nikad ne tuguje
da “teta” pripazi na odjeću
da nauči barem jednu pjesmicu svako toliko vremena
da nosi likovne uratke barem svaki drugi dan
da i njegova “iskrica” bude na oglasnoj ploči
da “teta” zna je li mu vruće ili hladno
da je sito
da ga se ne tjera jesti
da se ne ide na dvorište kad puše vjetar
da se ne ide na dvorište kad sije sunce
da nauči čitati i pisati…

I još puno puno toga. Priznajte da ste se pronašli u mnogim od ovih očekivanja. I vjerujte, sva su posve opravdana kada su djeca u pitanju.

No, što stvarno možete očekivati od odgojitelja (koji ipak imaju jedno naručje i dvije ruke, premda se ponekad čini da imaju mnogo više) i vrtića?

Što očekivati od odgojitelja?

Odgojitelj je osoba koja ima vlastite vrijednosti, norme i načela. Osoba koja ima emocije, koja uspješno (ili manje uspješno) ostvaruje socijalne interakcije. Osoba koja ima vlastiti temperament. Osoba koja sve te osobine unosi u ostvarivanje kontakata s drugim pojedincima, bili oni osobni ili profesionalni. To znači da možete očekivati:

zagrljaj djetetu i osmijeh vama kada dolazite
pjevanje i ples – ne nužno s namjerom da se nauči 156 pjesmica, ali s namjerom da se dobro zabavlja
da dijete dobije prostor kako bi izrazilo svoje mišljenje ili stav, no uvažavanje je nešto za što će se samo izboriti
da će dijete plakati – plaču i odrasli kad su tužni, ljuti ili su samo taj dan plačljivi, no nitko ga neće ostaviti da plače
da će se dijete ponekad imati potrebu biti samo – to ne znači da je odbačeno
da dijete brine o svojim stvarima, biti će dana kada će doći s tuđom čarapom ili majicom ali to je zato jer odrasli vjeruju da se može samo obući, pa čak i ako to znači da će se obući naopačke
da je ponekad gužva u wc-u, mokre gaćice ne znače da je dijete u regresiji
crteže, ali i one slikane temperama,a to uključuje više posla za perilicu
boravak na zraku – to je zdravo, pa čak i ako kiši ili puše vjetrić
kvalitetnu i raznovrsnu hranu kojom zadovoljavamo fiziološke potrebe, prema potrebama svkog djeteta
da nauči regulirati temperaturu skidajući se ili oblačeći po potrebi, čak i ako to znači da će ponekad biti oznojeno
uprljane hlače – one znače da se dijete dobro zabavlja i istražuje.
puno razumijevanja i topline od odgojitelja, jer oni su svoj poziv odabrali.